Je li pravo na isplatu božićnice obveza poslodavca?

Foto: Davor Javorović / Pixsell Foto: Davor Javorović / Pixsell

Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka.

Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Je li pravo na isplatu božićnice obveza poslodavca?

Pravo na isplatu božićnice je materijalno pravo radnika koje svoj temelj nema u Zakonu u radu („Narodne novine“ br. 94/14) niti u drugom pozitivnom propisu u Republici Hrvatskoj. Za postojanje ovog prava radnika isto mora biti predviđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili individualnim ugovorom o radu. Dakle, obveza poslodavca na isplatu božićnice nastaje tek ako se poslodavac na isto obvezao nekim od navedenih akata. Kolektivni ugovor primjenjuje se na poslodavca koji je sklopio kolektivni ugovor, poslodavce članove udruge poslodavca koja je sklopila granski kolektivni ugovor i poslodavce koji su nakon potpisivanja granskog kolektivnog ugovora pristupili udruzi poslodavaca koja je sklopila taj granski kolektivni ugovor. U slučaju da je ministar proširio granski kolektivni ugovor na sve poslodavce u određenoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, taj kolektivni ugovor obvezuje sve poslodavce u toj djelatnosti i isti imaju obvezu primjene njegovih odredbi. Pravilnik o radu dužni su donijeti i objaviti poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika. U slučaju da je božićnica različito uređena gore navedenim aktima, primjenjuje se načelo najpovoljnijeg prava za radnika odnosno poslodavac je u tom slučaju obvezan isplatiti viši iznos božićnice. Pravo na isplatu božićnice u gore navedenim aktima može biti ugovoreno kao opcija i uvjetovano ostvarenjem nekih događaja, pa tek ispunjenjem tih uvjeta nastaje i pravo radnika i obveza poslodavca na isplatu božićnice (npr. ostvarenjem određenih poslovnih rezultata poslodavca). Ukoliko rok isplate božićnice nije određene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili individualnim ugovorom o rad, a s obzirom da je isti prigodno davanje poslodavca radniku, isplaćuje se u predbožićno vrijeme. Visina iznosa božićnice zakonom nije ograničena pa ukoliko nije određena u kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu ili individualnom ugovoru o radu, poslodavac može isplatiti iznos božićnice prema svojoj procjeni. Iako iznos isplate božićnice zakonom nije ograničen, neoporezivanje tako isplaćene božićnice je ograničeno na iznose navedene u Pravilniku o porezu na dohodak (95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14). Ovim Pravilnikom neoporezivi iznos je ograničen do 2.500,00 kuna godišnje i uključuje sve prigodne nagrade koje poslodavac u jednoj godini isplaćuje radniku (božićnica, regres i dr.). Primjera radi, ako je poslodavac u toj godini već isplatio regres radniku u visini od 1.000,00 kuna, najviši neoporezivi iznos koji može poslodavac isplatiti je 1.500,00 kuna; ako je već isplatio regres u iznosu od 2.500,00 kuna, iznos božićnice biti će oporeziv u cijelosti.

Milica Jovanović, dipl.iur.

Suodlučivanje poslodavca i radničkog vijeća

Sukladno čl. 151. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14 - dalje u tekstu: ZOR) poslodavac može, u pravilu, samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti određene taksativno propisane odluke (npr. otkaz članu radničkog vijeća; otkaz radniku starijem od 60 godina; otkaz predstavniku radnika u organu poslodavca; prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku…). Jednaku zaštitu, osim osoba iz čl. 151. st. 1. ZOR-a, uživaju i povjerenici zaštite na radu tijekom obnašanja dužnosti (čl. 72. Zakona o zaštiti na radu NN 71/14, 118/14, 154/14). U takvim slučajevima, na zahtjev poslodavca, radničko vijeće se može u roku od 8 dana izjasniti o davanju ili uskrati suglasnosti. Prema čl. 151. st. 3., u slučaju proteka roka od 8 dana bez davanja ili uskrate suglasnosti, smatra se da je radničko vijeće suglasno s odlukom poslodavca, pa poslodavac može donijeti taksativno navedene odluke iz čl. 151. st.1. ZOR-a. Ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od 15 dana od dostave tražiti da suglasnost radničkog vijeća nadomjesti arbitražna odluka. S obzirom na još uvijek aktualni postupak donošenja pravilnika o načinu izbora arbitara i provođenju postupka arbitraže (čl. 151. st. 7.), a do stupanja na snagu istoga, primjenjuju se prijašnje odredbe ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) sukladno kojima je moguće tražiti da sudska odluka zamijeni suglasnost radničkog vijeća. Pravne posljedice donošenja odluke iz čl. 151. st. 1. ZOR-a bez odgovarajuće suglasnosti, tj. sudske, odnosno arbitražne odluke, se očituju u nedopuštenosti takve odluke, a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske: Revr 665/11-2 od 29. svibnja 2012. Također, važno je napomenuti kako sindikalni povjerenik može, pod uvjetima propisanim čl. 153. ZOR-a, preuzeti prava i obveze radničkog vijeća, što znači da se navedene odredbe na odgovarajući način mogu primjenjivati i na sindikalnog povjerenika. Jer uživa zaštitu iz čl. 188. ZOR-a, čl. 151. st. 2. propisana je iznimka, odnosno mogućnost poslodavca da bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća donese određene odluke za koje je inače potrebna suglasnost radničkog vijeća, pod uvjetom da odlukom rješava prava radnika koji je ujedno i sindikalni povjerenik..

Dominik Musulin, mag. iur.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!