S milijun i pol glasova osvojenih na prvim izravnim predsjedničkim izborima 1992. godine, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, drži prvo mjesto.

Drugo mjesto s 1.454.451 glasova drži Stjepan Mesić, nekih 65 tisuća glasova manje od Tuđmana. Mesić je te glasove osvojio 2005. kada je u popisu birača bilo 4,4 milijuna građana odnosno 800 tisuća više nego 1992.

Izbori iz ratne 1992. teško će se ponoviti i po još jednom pokazatelju – izlaznosti od čak 74, 9 posto, biračko pravo iskoristilo je više od 2, 7 milijuna građana.

Najslabiji odaziv, 50,13 posto, imali su izbori iz 2009. godine. Mjereno apsolutnim brojkama najmanje birača, 2,2 milijuna, glasovalo je 1997. godine.

Zanimljivi su i podaci o ukupnom broju birača, najmanje ih je bilo je 1992. ( 3,6 milijuna), najviše 2009. (gotovo 4,5 miljuna).

Na nedjeljnim izborima pravo biranja imalo je oko 3,8 milijuna birača, iskoristilo ga je njih 59 posto odnosno 2,3 milijuna, što je po prilici, 'zlatna sredina'.

Ipak, Kolinda Grabar Kitarović, osvojila je najmanje glasova na putu za Pantovčak, 1, 1 milijun. Na to je, sasvim sigurno utjecala činjenica da je njen protukandidat Ivo Josipović osvojio 1,082 milijuna glasova, dakle 32.500 manje.

To je apsolutno najmanja razlika između dvoje predsjedničkih kandidata u završnici izbora, na svim dosadašnjim ta se razlika mjerila u stotinama tisuća glasova.

Tako je, primjerice, Tuđman '92 dobio oko 930 tisuća glasova više od Dražena Budiše, Mesić je Budišu 2000. pobijedio s 307 tisuća glasova razlike, a pet godina kasnije Jadranku Kosor sa 700 tisuća glasova razlike, Josipović je od Milana Bandića bio bolji za više od 400 tisuća glasova.

Tuđman i Mesić izborili su po dva predsjednička mandata, Josipoviću to nije pošlo za rukom.