Ima 30 godina. Od ta tri desetljeća života već 24 godine se obrazuje. Osnovna škola. Gimnazija. Filozofski fakultet. Prirodoslovno-matematički fakultet. Katoličko-bogoslovni fakultet.

U ruci su joj tri fakultetske diplome: povijesti umjetnosti, komparativne književnosti i geografije (smjer Baština i turizam). Uskoro će i ona četvrta. Dobitnica je i dekanove nagrade. Zbog prosjeka ocjena uvijek je mogla poslužiti kao pravi primjer za pojam “izvrsnosti”. Radovi su joj objavljivani u znanstvenim časopisima, sudjelovala je na znanstvenim skupovima, stručno se usavršavala i u Italiji. No nakon svih ovih impresivnih brojki i informacija ima još jedna.

Ona poražavajuća, a glasi – oko 30 odbijenica za posao. To je sažetak života Ives Vodanović Lukić, rođene 1986. u Pločama koja je nakon gimnazije došla na studij u Zagreb. Ne jedan studij, nego njih čak četiri. A sad, unatoč svom učenju, trudu, zalaganju, prikupljenom znanju i izraženoj volji za radom, i to baš na onome za što je stručna – za nju nema mjesta. Njeno znanje nitko ne treba. Jer na koji se god natječaj javi, a vezan je uz njenu struku, odgovora ili nema ili, ako stigne, sveden je na odbijenicu. Uvredljiva obrazloženja – I nije to najgore. Čovjeka zgrozi sadržaj tih odbijenica, piše Večernji list. Često je posve besmislen, uvredljiv za zdrav razum.

Primjerice, na jednom natječaju uvjet je bio i dokaz o poznavanju engleskog jezika, no meni se u odbijenici navodilo da se ne priznaje TOEFL, međunarodno priznati certifikat za engleski jezik koji se priznaje svugdje. Priznaje ga i Oxford. Ali ne i Sektor za turizam Grada Zagreba, uz obrazloženje kako je riječ o “nekakvom internetskom testiranju koje se ne može priznati pod formalne uvjete natječaja”.