Ilok – jedan od najljepših ravničarskih gradova u Hrvatskoj, ali njegovi stanovnici odlaze.

Nezaposlenost, niska cijena rada, nesigurnost radnog mjesta, sve su to uzroci zbog kojih napuštaju grad koji bi mogao biti biser Srijema, piše Deutsche Welle.

– Ilok je prvenstveno vinogradarski kraj. Od većih gospodarskih subjekata uz nadaleko poznate Iločke podrume imamo i niz malih privatnih vinarija s izuzetnim vinima kao npr. traminac i graševina. Imamo i dvije tvornice tekstila, Iteks i Tiko, koje zapošljavaju par stotina, uglavnom žena. Postoji još i nekoliko vrhunskih ugostiteljskih objekata, obiteljskih gospodarstava i uglavnom poljoprivrednika – kaže o gospodarskim subjektima u Iloku, gradonačelnica Marina Budimir.

Na zadnjem popisu stanovnika 2011. godine Ilok (sa Šarengradom, Babskom i Mohovom) je brojao oko 6.000 stanovnika, gradonačelnica (oprezno) procjenjuje da ih je sada oko 5.000. Iako je i to krajnje konzervativna procjena, činjenica jest da je i to ogromno smanjenje za tako malu sredinu koja ima niz problema od kojih su neki stariji od dva desetljeća.

Nakon rata veliki dio industrije se nikad nije oporavio, a dobar dio ljudi izbjeglih 1991. se nikada nije vratio. Kada su napokon dočekali povratak, Iločani su našli grad koji je trebalo sasvim obnoviti i započeti život ispočetka. Nakon što su se iscrpili u ponovnoj izgradnji svog života, naišla je skoro desetogodišnja ekonomska kriza poslije koje je ostalo malo mjesta za optimizam. Gradonačelnica ipak vidi priliku za Ilok u turizmu jer svako mjesto ima svoju originalnu priču.

Nekretnine se prodaju u bescjenje, kuća od preko 90 četvornih metara s više od 500 kvadrata okućnice, priključena na vodovod, kanalizaciju, plin, struju, i s urednim vlasništvom, može postati vaša za 15.000 eura. Drugim riječima, radite li posao online ili ste u mirovini, volite prirodu i čisti zrak, Ilok je mjesto u kojem želite živjeti. No,  Iločanima je dosadilo siromaštvo i nesigurnost. Vrtić košta 500 kuna – slično kao i u Osijeku ili Zagrebu, radna mjesta u tekstilnoj industriju su većinom na minimalnoj plaći od 2.600 kuna, a na pitanje o uvjetima rada, svi izbjegavaju odgovor.

Na pitanje, ima li nešto pozitivno u Iloku, Banožić samo rezignirano uzvraća proupitanjem: "Je li pozitivno što je sve u Bačkoj Palanci jeftinije?"

To je još jedna posebnost graničnih mjesta. U Srbiji se ne kupuje jedino kruh i mlijeko, a za sve ostalo se prelazi most preko Dunava jer su cijene s druge strane puno povoljnije. I usluge su jeftinije pa to dodatno ubija bilo kakvo pokretanje posla u Iloku. Posljedično – mnogi su zatvorili svoje radnje. "U Iloku nema mjesta na kojem možete kupiti cipele", žali se ravnateljica knjižnice.