Europska unija će za manje od tri mjeseca primiti dvije nove članice, a da se pritom još nije oporavila od svog najvećeg dosadašnjeg širenja prije dvije i pol godine. U svibnju 2004. godine u punopravno članstvo ušlo je 10 novih zemalja, od toga su osam njih bile bivše komunističke zemlje iz srednje i istočne Europe dok su preostale dvije bile male otočne državice Malta i Cipar. Nepredviđeno brzo primanje novih članica djelomice objašnjava zašto se neki strani analitičari otvoreno pitaju: “Što smo to učinili?”. Pri tome uopće nije važno što se tehnički ne radi o novome proširenju već tek o drugom dijelu runde iz 2004. godine.

Veće migracije
“Činjenica da Unija još nije u dovoljnoj mjeri “probavila” one iz najvećeg dosadašnjeg proširenja dovodi u pitanje sveukupan proces proširenja”, kazao je Hugo Brady iz londonskog Centra za Europske reforme. Neke od starih zemalja još se uvijek pokušavaju nositi s imigrantima iz novih zemalja čiji je broj znatno veći nego što se predviđalo uoči njihova ulaska. Tako je Europska komisija predviđala kako će godišnje biti između 70.000 i 150.000 migranata, a samo je u Veliku Britaniju u protekle dvije godine stiglo čak 600.000 ljudi. U ovome trenutku još nitko ne zna koliko će radnika iz dviju najnovijih članica krenuti na zapad kada one 1. siječnja 2007. uđu u Uniju, pridružujući se tako onima koji su već tamo, bilo ilegalno bilo da su dobili radne dozvole. Rumunjska ima polovinu od broja stanovnika Poljske, no istovremeno i dvostruko više od Mađarske i Češke. Također je i puno siromašnija, njezin BDP po glavi stanovništva je samo jedna trećina od europskog prosjeka, dok je poljski BDP ipak polovina od tog prosjeka.Unija se također neugodno iznenadila kad je shvatila da su neke od novih zemalja koje je pustila unutra nezgodni partneri, i to najviše Poljska. Ta je zemlja počela prigovarati oko težine svojih glasačkih prava u Vijeću ministara čak i prije nego što je ušla. Kasnije je pak počela zahtijevati ponovno uvođenje smrtne kazne što je sablaznilo mnoge europske zemlje. Također, dio vladajuće koalicije u Poljskoj je i stranka koji slovi kao antisemitska i homofobna. Brady je to usporedio sa slučajem Grčke koja je u Uniju ušla još 1981., a koja je neposredno nakon primitka slovila kao “ratoborna i nacionalistička”, što se pripisivalo posljedicama vojne diktature koja je tamo vladala. Međutim, taj period nije dugo trajao i članstvo u Uniji pomoglo je Grčkoj da se u potpunosti transformira u demokratsku zemlju koja je ubrzo postala cijenjena članica. Čini se kako je problem “probavljanja” izraženiji na ulici, među običnim građanima nego u Bruxellesu. Neki građani širenje sve više poistovjećuju s nezaposlenosti, kriminalom i nižim plaćama.

Neočekivana pljuska
U nekim zemljama se i do 60 posto građana protivi ulasku novih članica što je samo po sebi zabrinjavajuće, a još je gore što takav stav prevladava nakon propasti referenduma o Europskom ustavu. Taj su dokument prije nešto više od godine dana odbacile Francuska i Nizozemska. To se doživjelo kao svojevrsna pljuska u lice i to upravo od država koje su među osnivačima današnje Unije, što je dovelo do pritiska na Blok da pokaže kako je demokratski i da vodi politike kakve njegovi građani uistinu žele. Unatoč značajnome skepticizmu koji vlada prema primitku novih, EU se već od prije obavezala kako će u svoje redove primiti sve države Balkana pa čak i Tursku ako i kada one ispune uvjete za članstvo. Vođe Bloka će o tim pitanjima raspravljati krajem godine, a glavni će zadatak biti kako naći ravnotežu između datih obećanja o širenjima i protivljenjima ulasku novih, u čemu prednjače Francuska i Njemačka, ali i neke druge zemlje. Zanimljivo je kako se većina analitičara slaže kako će buduća proširenja ići sporije, ako već ne odmah, onda zasigurno nakon ulaska Hrvatske. Pritom će se pravila primjenjivati znatno strože čak i ukoliko se ne budu mijenjala.
BBC