Današnja mladež koja ulazi na tržište rada, generacija milenijalaca, okarakterizirana je kao generacija koja nije odana korporaciji, ne želi raditi posao koji im se ne sviđa te bira samo one projekte od kojih imaju koristi i koji su im interesantni. Nova generacija zaposlenika je presamouvjerena, očekivanja od radnog mjesta su im prevelika, lijeni su, a imaju stav da su najpametniji – fraze su koje se često mogu čuti iz usta HR stručnjaka u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Ipak, čini se da takva razmišljanja ne odgovaraju posve istini. Generacija koja ulazi na tržište rada, ljudi u svojim dvadesetima, ne razlikuje se od prijašnjih generacija. Samo ih stariji gledaju onako kako stariji uvijek gledaju na mlađe generacije. Znate onu: "U moje vrijeme…."
Prema pisanju New York Timesa, istraživanja među sredovječnim vlasnicima tvrtki i menadžerima za zapošljavanje često su ukazivala na to da mladima nedostaje stava i ponašanja koje je nužno za uspješan posao. Prema njima, novi radnici nemaju snažnu radnu etiku, nisu motivirani i nemaju inicijative. Nisu pouzdani i predani svojim poslodavcima, potrebna im je stalna pohvala, a očekuju brzi napredak. Nedavni izvještaj Sveučilišta Bentley, primjerice, pokazao je da više od polovice onih koji zapošljavaju mlade diplomante ocjenjuju trojkom ili niže.
Stalne žalopojke starih o mladima i kako su se vremena promijenila nisu novost. Od srednjeg vijeka, 'gospodari' i mentori su se žalili na radne navike svojih pripravnika.
"Takve pritužbe možete naći u literaturi od drevne Grčke pa i u Bibliji", kazao je New York Timesu Peter Cappeli, direktor Centra za ljudske potencijale u školi Wharton u SAD-u. "To samo odražava način kako stariji ljudi vide mlađe", smatra Cappeli te dodaje kako se stav mladih ljudi prema poslu i karijeri nije značajnije promijenio još od generacije baby boomera u 1960-ima. "Nema dokaza da su millenijalci drugačiji. Samo su mlađi."
No, ne trebamo ići do SAD-a da bi se ovakvo što pokazalo točnim. Iako mladi ulaze na tržište rada puni entuzijazma i romantičnih očekivanja da će raditi posao za koji su se školovali, pokazalo se da su to spremni raditi za puno manje i pod puno većim pritiskom nego su to morali njihovi roditelji. Radili bi oni i za 1600 kuna, pa i besplatno, samo da im netko pruži priliku.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.možda je to i istina, ali previše privatizirano školstvo je orijentirano na štancanje što više diploma, a da bi postigli takvu produktivnost, ne smiju studente previše “drilati”.
iz tog razloga im daju prelagane zadatke na studiju, pa otud dolazi i prevelika samouvjerenost – jer se uopće nisu suočili s ozbiljnijim problemima, kojih u realnom životu ima napretek.
ima toga na svim fakultetima, no najekstremniji primjeri su naše pravo i ekonomija, gdje se nakon godina studija studenti nikad niti ne suoče s problemima, predmete uče kao recitale.
i onda kad dođu u realni svijet, nesposobni su izašto. no stvar “spašavaju” hdz i sdp – učlane se tamo i onda se dokopaju izmišljenog radnog mjesta, baš onakvog o kojem su sanjarili na fakultetima – dobra plaća a ništa se ne radi.
Uključite se u raspravu