Novi Pravilnik o ovlastima i načinu rada kontrolora HZZO-a, koji je nedavno stupio na snagu, mogao bi zbog pojačanih kontrola bolovanja na zahtjev poslodavaca ili Zavoda rezultirati učinkovitijim nadzorom opravdanosti i korištenja bolovanja. To u HZZO-u objašnjavaju pomicanjem rokova s 30 dana na 15 do 30 dana u kojem su kontrolori dužni na zahtjev poslodavca dostaviti izvješće o konkretnom slučaju izbivanja s posla. Prema riječima glasnogovornice HZZO-a Meri Novosel sada se zbog toga mnogo ranije dobiva izvješće i kontrole su učestalije što se smatra prvim napretkom u primjeni novog Pravilnika. Pomoćnik direktora za nadzor poslovanja i kontrolu ugovornih subjekata Zavoda dr. med. Marko Reljanović kaže kako u HZZO-u očekuju da se pojačanim kontrolama bolovanja na zahtjev poslodavca ili na zahtjev Zavoda stopa bolovanja dovede ne razumnu i izdržljivu veličinu te da se bolovanje koristi samo kada je medicinski opravdano. “Poslodavci su i do sada koristili to pravo, a kontrolne službe HZZO-a su vršile kontrole i o učinjenom redovito izvještavale poslodavce koji su tražili kontrolu bolovanja. Taj zahtjev i do sada, pa i ubuduće nije ih koštao ništa, a rokovi u kojem su naši kontrolori dužni dostaviti izvješće o kontroli tražitelju kontrole su 15 do 30 dana. Iz izvješća treba biti vidljivo da li je bolovanje bilo medicinski indicirano i opravdano ili ne, te da li je bilo nepravilnosti u pravu korištenja bolovanja. U kontroli naših ugovornih subjekata Zavod vrši i redovite kontrole kada utvrdi da je stopa bolovanja iznad ugovorenih veličina te sankcionira ugovorne doktore koji se ne pridržavaju ugovora i imaju povišenu stopu bolovanja koja nije medicinski opravdana”, kaže dr. med. Reljanović. Glavni ravnatelj HUP-a Ðuro Popijač razočaran je što poslodavci, premda su najzainteresiranija društvena skupina za to područje, nisu bili uključeni u izradu novog Pravilnika, a razlog vidi u tome što se radi o pravilima rada kontrolore HZZO-a što je, kaže, manja promjena. Svako je poboljšanje važno, no unaprjeđenje sustava kontrole neće riješiti problem. Može se tek nešto profitirati, ali sve dok poslodavci financiraju bolovanja do 42 dana, državu to ništa ne stoji pa se prema tom problemu ponaša vrlo nonšalantno. Daleko smo od ozbiljne reforme na uvođenju reda u sustavu bolovanja koji je uspostavljen između dijela liječnika i simulanata. Tragičan je podatak da je prosječan broj dana bolovanja po radniku uvjerljivo najveći u Hrvatskoj u odnosu na EU te iznosi 9,2 dana po radniku. Bolovanja su naš društveni fenemen koji zahtijeva ozbiljnu analizu: zašto su hrvatski radnici najbolesniji u EU, odnosno je li to zaista tako”, objašnjava Popijač. Da bi se riješio problem velike konzumacije mogućnosti bolovanja, Popijač tvrdi da je potrebno provesti istraživanje o uzrocima kojim bi se pokazalo koliko na bolovanja utječu bolesti, a koliko sustav (uključujući i kontrolu) koji je toliko neefikasan da stimulira lažna bolovanja.

Zbog bolovanja je lani u Hrvatskoj svakog dana bilo odsutno s posla 92.500 radnika, što znači da je od 1,4 milijuna zaposlenih oko 6,6 posto ili svaki 15-i zaposleni bio izvan radnog pogona, no poslodavci sumnjaju da postoji znatan dio medicinski neopravdanih bolovanja. Sumnje učvršćuje istraživanje koje je proveo portal Moj posao jer se, podsjeća Popijač, na uzorku od 100 poslodavaca i 1000 zaposlenika detektiralo da je čak 13 posto anketiranih koristilo izbivanje s posla zahvaljujući bolovanju premda su bili zdravi. Prošlogodišnje financijsko izvješće HZZO-o, koje je pokazalo da je zbog bolesti bilo neiskorišeno čak 29 milijuna radnih dana a od toga je gotovo 10 milijuna radnih dana financirao HZZO (dvije milijarde), otkriva da su poslodavci 2006. podnijeli dvostruko veći trošak te stoga i traže sustavne promjene za sprječavanje lažnih bolovanja. Tako je na njihov trošak od gotovo četiri milijarde kuna palo 19 milijuna radnih dana što uključuje oko 62,5 tisuća radnika čija su bolovanja trajala do 42 dana, što plaća poslodavac, a od toga bi se sudeći prema kalkulacijama na osnovi navedenog internetskog istraživanja moglo raditi o oko 7000 medicinski neopravdanih bolovanja. Prema tom istraživanju, lažna bolovanja u prosjeku traju četiri dana (terete poslodavace), a u HUP-u upozoravaju da se “bolesnici” čuvaju da ne dođu na teret države jer su tada i kontrole navodno strože i naknada za plaću je znatno niža. U HUP-u se zauzimaju za nova rješenja kojima bi utjecali da se i po stopi bolovanja Hrvatska nađe u okviru europskog prosjeka koji iznosi 4,5 dana bolovanja po radniku, a ne postojećih 9,2 dana. “Ako smo najbolesniji narod u Europi, onda to zahtijeva duboku zabrinutost ne samo poslodavaca nego cijelog društva, a mislimo da ipak nismo. Rješenje se nalazi u svemu što sprječava potenciranje i nesankcioniranje zloupotrebe od strane konzumenata lažnih bolovanja, liječnika koji to neodgovorno omogućavaju te kontrolnog mehanizama koji nije odgovoran za rezultat. Postoje i dugi instrumenti poput otkaznog roka za vrijeme bolovanja koji se zlouptrebljava jer se bježi na bolovanja i ona se vrlo olako daju jer sustav omogućuje da se izigravaju propisi prilikom povreda radnih zadataka i opravdanih razloga za otkaz. Treba uvesti maksimalni broj dana na bolovanju za koji postoji pravo na naknadu plaće od strane poslodavaca te smanjiti visinu naknade plaće za kratka bolovanja. Poslodavci moraju dobiti pravo kontrole razloga dugih bolovanja pa čak i utjecaj na izbor liječnika”, zaključuje Popijač.