BRAVO!!!
No ima jedan problem.
Slično kao što jedan čovjek s pištoljem sa par metaka drži desetke ljudi na nišanu. Nitko ga ne naopada. Svi pozorno slušaju njegove naredbe. Iako znaju da bi ga njih desetak pojelo zubima, i da on može ispaliti najviše dva do tri metka. Ali to znači i da će barem jedan ili dvojia od njih poginui. Tko će biti prvi. Prvi dobije metak. A ako se krenu dogovarati oko zajedničkog skoka, opet ovaj s oružjem to čuje i onda skine jednog ili dva za primjer.

shvatio bih, pa cak i podrzao, da ovakav tekst napise neki ucenik 8. razreda… koji stvari jos uvijek gleda s povrsine i nije ni blizu dovoljno proniknuo u dubinu hrvatske problematike… obzirom da to nije slucaj, mozda je najbolje ostati bez komentara…

mladi novinar očito nije zaronio u hrvatsku realnost.

hrvatska je zemlja gdje grubost, drskost i nasilje donose privilegije, ne civilizirani razgovori.

sindikati, bili iz državne uprave ili iz brodogradilišta već godinama nisu pružili niti jedan jedini argument zašto bi ih država nastavila tetošiti dok ima bezbroj argumenata zašto da se s tim stane. ne, oni jednostvano kažu ” ako nam ne date što tražimo, blokirat ćemo zemlju, natjerati državu u kaos” i gotovo, dobiju što traže.

na koji način da poslodavci prijete fizičkom silom? očito ne mogu.

inženjeri su nam među najkonkurentnijim stručnjacima, priznati u svijetu gdje god dođu. ona šačica tvrtki u hrvatskoj koja i dalje cijeni i dobro tretira naše inženjere posluje odlično. ipak, njihove plaće i uvjeti su mizerni u odnosu na svaku razumnu usporedbu, a industrija se šikanira svakodnevno. privatna industrija, ne tetošeni državni mastodonti.

i što oni mogu učiniti kad ne mogu traktorima blokirati cestu kao seljaci i prijetiti? ama baš ništa. mogu pokušati blokirati prometnice laptopima ali ne vjerujem u uspjeh.

a dotirani individualni poljoprivrednici su nam crna rupa u svakom pogledu, i kvaliteti i cijeni i financijskom uspjehu. a nove dotacije stižu li stižu.

hrvatsko društvo cijeni samo golu primitivnu silu, i kako smo naopaki svakom normalnom svijetu, kod nas je “snaga caruje, um klade valja”. mi smo ekonomija neznanja.