Nužno je poboljšati investicijsku klimu

Autor: Darko Bičak , 19. travanj 2012. u 22:00

Unatoč svim problemima jadranska regija je i dalje investicijski najatraktivnija u Europi

Ovakav sajam ne bi imao smisla prije pet ili šest godina jer je ulazak u EU učinio hrvatsko tržište nekretnina zanimljivim ozbiljnim ulagačima“, rekao je Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade otvajući Sajam investicija i komercijalnih nekretnina REXPO u Zagrebu. Čačić je ipak istaknuo da nam činjenica da ulazimo u EU neće puno donijeti ukoliko se sami ne potrudimo poboljšati investicijsku klimu. Unatoč svim problemima s kojima se susreću strani ulagači u Hrvatskoj, Jadranska regija jedna je od najatraktivnijih ulagačkih destinacija u Europi, zaključak je panela koji su se održavali prvog dana REXPO-a, koji se održava pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika. S obzirom na stratešku poziciju naše zemlje, prometna infrastruktura će zasigurno biti jedan od najzanimljivijih sektora za strane investitore. Kako je kazao Mario Crnjak, pomoćnik direktora IGH, na panelu ”Hrvatska – vrata Europe”, očekuje se da će se u narednih 10-ak godina u ovaj sektor uložiti i do 15 milijardi eura. Samo na intermodalni prometni sustav koji će povezivati Rijeku s mađarskom granicom i dalje sa srednjom Europom otići će 10 milijardi eura.

Prednosti Rijeke
“Taj sustav će obuhvatiti nizinsku prugu koja će ići od mađarske granice, preko Zagreba do Rijeke, a zatim i dalje prema Trstu. Mora se izgraditi nova željeznička čvorišta u Rijeci i okolici Zagreba, najvjerojatnije u Velikoj Gorici. Sustav autocesta je zadovoljavajući, no nedostaju prsteni oko Rijeke i Zagreba”, kazao je Crnjak.Značajna investicija bit će i nova riječka luka koja bi se sa sadašnje pozicije u gradu, trebala izmjestiti na deset puta veću površinu na Krku. Kapacitet nove luke bi mogao dosegnuti i 100 milijuna tereta od čega četiri do sedam milijuna kontejnera. Luka na Krku bi se prostirala na gotovo tisuću hektara, a umjesto dosadašnjih 89 u Rijeci. Ulaganja u lučke kapacitete nužna su i za čitavu srednju Europu kojoj je Rijeka najbliža destinacija. “Kroz Sueski kanal godišnje prođe oko 800 milijuna tona tereta, a od toga samo pet posto ili 40-ak milijuna tona dođe u neku jadransku luku. Ako uzmemo u obzir da put do sjevernomorskih luka duži i za nego do Jadrana, jasno je da se radi o velikim uštedama. Ostale sjevernojadranske luke, Venecija, Kopar i Trst, ne mogu konkurirati Rijeci jer se radi o plitkim pristaništima gdje ne mogu manevrirati najveći svjetski brodovi”, pojašnjava Zvonimir Sever, predsjednik Udruge inženjera u građevinarstvu Hrvatske.

Pola države pod zaštitom
Darko Peričić, predsjednik uprave HŽ Infrastrukture, najavio je da će i prije nizinske pruge biti velikih ulaganja u željeznicu. Prva na redu će biti pruga Križevci – Dugo Selu u što će se uložiti nekoliko stotina milijuna kuna, a dogodine kreću prvi natječaji. I ovom prilikom je spomenuta troma hrvatska birokracija kao velika prepreka stranim ulagačima. Neuređene zemljišne knjige, slabo educirani nižerangirani referenti i nepostojanje strategije, ono su što odbija međunarodni kapital. Problem je tzv. ekološka mreža, odnosno teritorij zemlje koji se nalazi pod posebnom brigom države. U Hrvatskoj je 47% teritorija pod ekološkom zaštitom, a što iziskuje dugotrajnu i skupu proceduru za izvođenje bilo kakvog projekta na njemu. Za razliku od toga, prosjek EU-a je 15%, dok Njemačka ima 12, a Velika Britanija ima 7% takvog prostora.Nautički turizam je također velika prilika za značajne investicije, ali i opći gospodarski napredak, kako priobalnog područja, tako i čitave zemlje. Konzultant Srećko Favro kaže da se u proteklih 20-ak godina napravili malo, ili gotovo ništa po konkurentnosti hrvatske nautičke ponude. Iako poslije Grčke, Italije i Turske, naša zemlja ima najdužu obalu na Mediteranu, zemlje poput Španjolske i Francuske su daleko ispred Hrvatske. Favro navodi da postoji strategija razvoja nautičkog turizma još od 2006., no od tada do danas nije napravljeno ništa. Kao potencijal se navode marine za megajahte, kojih je svake godine sve više, a čije održavanje je vrlo profitabilno. No, zastarjela zakonska regulativa i inertnost države udaljavaju Hrvatsku od prilike za zaradu. Kao primjer nelogičnosti, koja odbija ulagače, navodi se zakon o koncesijama, ali i nemogućnost utvrđivanja što je marina, a što sportska ili seoska lučica – što rezultira time da se ne zna točan broj vezova, standarda i cijena. Nautičari traže osnivanje One stop shopa koji bi omogućio ozbiljnijim investitorima da na jednom mjestu i u razumnom roku riješe svoje probleme i realiziraju projekt.

Neiskorišteni fondovi
Financijski stručnjaci složili su se na REXPO panelima da su hrvatske tvrtke bankocentrične, odnosno da su odviše orijentirane na kredite koji više nisu ni povoljni, a ni lako dostupni. No, usprkos tome, većina gospodarstvenika je skeptična prema financijskim injekcijama koje pružaju Private Equity (PE) fondovi. Mirna Marović, predsjednica hrvatske PE udruge, procjenjuje da je godišnji potencijal Hrvatske za PE kapital oko 250 milijuna eura. Ako se to usporedi s postojećom situacijom kada se investira između 10 i 50 milijuna eura, jasno je da postoji veliki prostor za rast.

Konkurentnost

Hrvatski projektanti i građevinari su financijski ograničeni
Iako je kvaliteta domaćih projektanata i građevinara neupitna, njihov angažman u inozemstvu, ili čak i u projektima stranih investitora u Hrvatskoj, vrlo je ograničen. Naime, kako je rečeno na panelu “Konkurentnost domaće projektne i graditeljske struke u globalnom okruženju”, trend je da sve više developera traži bankovna jamstva od arhitekata i tvrtki koje angažira. Kako su projektantski uredi u Hrvatskoj uglavnom mali, s uglavnom dva, tri zaposlena, oni teško mogu dobiti bankovno jamstvo u traženoj vrijednosti. Slična situacija je i s građevinarima, a tvrtke poput Stipić grupe koje garanciju mogu osigurati, više su izuzetak nego pravilo. Zato domaće tvrtke moraju pristajati na posao podizvođača za veće europske igrače, sve češće i na projektima u Hrvatskoj. I dok građevinari ne strahuju od dolaska konkurencije iz EU, jer nije vjerojatno da će neki developer dovesti radnike na gradilište iz neke druge zemlje, projektanti se boje da bi ih mogli “pojesti” veliki svjetski projektni biroi koji broje po više stotina zaposlenih i imaju velike reference i kreditni rejting. Tomislav Varga, direktor Erste immorenta, pojasnio je da su se kriteriji banaka pri financiranju projekata, ili davanju financijskih garancija, drastično pooštriti u odnosu na razdoblje od prije pet, šest godina te da samo najkvalitetniji projekti i stabilni poslovni subjekti sada mogu dobiti njihovu potporu.

Komentari (2)
Pogledajte sve

gotovo bi se moglo reći da je većina navedenih tvrdnji u ovom članku potpuno neistinita, dapače činjenice daju dijametralno suprotnu sliku:

– tko išta zna o investicijama u hrvatskoj zna da ulazak u eu nema više nikakvog utjecaja na nekretnine na jadranu. liberalizacija je napravila svoj financijski balon još prije 6-7 godina i tu se više ništa novo nema učiniti, dapače investitori su naučli koliki je mazohizam ulagati u hrvatsku i gro velikih igrača već je je prekrižio na svjetskoj financijskoj mapi. jadransko obala može biti privlačna još samo mafijaškim peračima novcama ili fanatičnim entuzijastima.

– upadaju sebi u usta i time što kao perspektivne investicije navode jedino grandiozna ulaganja novca koje je država porezima otela od nas, i to prema čačićevim privatnim planovima i idejama iza kojih ne stoji nikakva analatika. slučajno znam koliko se njemački investicija zgražaju kad vide da se najavljuju ulaganja u infrastrukturu koja neće pratiti nikakvu industriju, jer iste nema, niti imati bilo kakvu ozbiljnu financijsku računicu, nego tako, na ho-ruk, iako je riječ o zadnjim novcima koji će biti ulupani prije nego zasluženo padnemo na svjetsko dno.

– priču o našim superiornim projektantima i građevinarima ne mogu prodavati ni kumicama s placa. da smo najpametniji na svijetu ne bismo mogli biti konkurentni u tehnologiji i znanju ako je većina objekata koji naši građevinari izvode najprimitivnijeg tipa – stambene zgrade, a o uspješnosti onih koji najviše brbljaju o tome, politikanti iz igh, najbolje govori činjenica da već deset godina gromoglasno najavljuju projekte u inozemstvu, no nikad ni u čemu ne mrdaju od mrtve točke.

političari su davno uništili tvrtke koje su imale know-how i tržišne pozcije u bivšem sovjetskom savezu, africi i bliskom istoku,. a vrijeme ide, novi igrači su zauzeli mjesta koja smo im poklonili, a trebat će desetljeća da se nadoknadi zaostatak.

sve u svemu, ista šuplja priča, glupost i bezidejnost kao i kod hdz-a.

New Report

Close