Vlada mu je dodijelila priznanje “Tvrtka prijatelj obitelji”, Europska komisija njegova je direktora proglasila najboljim hrvatskim poduzetnikom u kategoriji malih i srednjih tvrtki, a poslovni pokazatelji ukazuju na rast. Po svemu sudeći ovo je vrlo uspješna godina za zagrebačku IT grupaciju IN2. Kako tvrdi njezin direktor Ante Mandić, grupa danas ima 300 informatičkih stručnjaka. Tvrtka je lani imala dobit od 2 milijuna eura i prihod od njih 16. Usporedbe radi, 2005. IN2 imala je promet od svega sedam milijuna eura, godinu poslije deset, a 2007. godini porasla je na 14 milijuna eura.

Alanfordovski početak
“Znam da neki ulaze u posao s velikom vizijom i planovima, ali IN2 nije nastao na taj način. Danas jednu od najuspješnijih softverskih tvrtki u Hrvatskoj pokrenuo sam iz nužde 1992. godine. Ostao sam bez posla predavača na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu i nije mi preostalo ništa drugo doli svoje znanje pokušati prodati na drukčiji način”, skromno navodi Mandić. Dodaje da znanje nije nikad bilo problem. U vojsci je predavao Vođenje i zapovijedanje, svojevrsnu preteću današnjih menadžerskih studija na ovim prostorima, dok mu je kolega s kojim je pokrenuo IN2 bio stručnjak za projektiranje informacijskih sustava, ključno znanje u nadolazećoj informatizaciji države i privatnog sektora. “Postoji dosta sličnosti u procesu odlučivanja u vojsci i biznisu. U vojsci se učinkovitost mjeri prema brzini i kvalitete donesene odluke, jednako kao što se to danas čini u poslovnim organizacijama. K tome, vrijeme je važan faktor jer u vojsci se nepravovremeno reagiranje i pogreške ”plaćaju“ ljudskim životima, a u poslovanju novcem. U tom smislu prijelaz iz posla u državnoj službi u vođenje posla u privatnom sektoru za mene nije bio problematičan”, ističe Mandić. Međutim, poslovati u privatnom sektoru ipak je bilo znatno drukčije. IN2 je ispočetka nalikovao na grupu TNT iz Alana Forda. Mandić ponosno izjavljuje da je kao najstariji bio Broj 1. U zagrebačkoj Draškovićevoj ulici zakupili su mali stan, i to ne cijeli, jer nisu imali dovoljno novca. Vlasnik im je stoga omogućio korištenje jedne sobe i kuhinje, dok je ostale prostorije zaključao. Koliko to neobično zvuči postaje jasno tek kad znadete da IN2 danas ima urede u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Kopru i drugim gradovima te da se, primjerice, ispred prostranog Mandićeva ureda proteže terasa s pogledom na Zagreb, koja je dovoljno velika da se na njoj odigra nogomentna utakmica.

Nakon što su prvi posao odradili znatno ispod cijene, igrom slučajeva IN2 je dobio mogućnost da predstavi svoja znanja novom upravitelju Zagrebačkog velesajma, čija je ambicija bila informatizirati cjelokupno poslovanje tvrtke. Nakon prezentacije pitao ih je o uvjetima. “Imam dojam da je u tom trenutku proradio moj poslovni duh jer sam mu s dozom nevjerice rekao da će sve to stajati 200.000 maraka. U onom trenutku mi je to bio jako velik novac i pomislio sam da će odustati. No on je ne trepnuvši rekao da može. Ja sam onda nastavio da nemamo softverski alat koji nam je potreban da bismo to mogli napraviti, što znači dodatnih 20.000 dolara. On je i dalje bio zainteresiran. Konačno, rekli smo mu da nemamo ni računala ni prostor gdje bismo to radili, a on je i dalje bio zainteresiran”, prisjeća se Mandić. Informatizacija Zagrebačkog velesajma otvorila je tvrtki IN2 sva vrata. Za razliku od brojnih hrvatskih IT tvrtki, IN2 je u regiju otišao još prije 15 godina otvorivši ured u Kopru. Nedugo nakon toga otvorili su ured u BiH pa u Sarajevu. Prije dvije godine proširili su se na tržište Srbije istodobno s financijskom reformom u toj zemlji. “Sva širenja smo financirali vlastitim kapitalom prateći razvoj tržišta i otvaranje novih poslovnih prilika. U Sloveniju smo ušli jer nam se otvorila prilika za prodaju softvera za osiguranje, a u Srbiju jer je zbog financijske reforme tamošnjim investicijskim fondovima bilo najisplativije kupiti naše rješenje znajući da je u njega ugrađeno i znanje o IT-u i sofisticiranom fondovskom poslovanju”, tvrdi Mandić. IN2 polovicu svojih prihoda ostvaruje od izrade softverskih rješenja po narudžbi. Tvrtka broji oko 250 programera, najviše u Hrvatskoj, tvrdi Mandić. No osim softvera po narudžbi, kakav su radili i za Zagrebački velesajam, danas IN2 oko 35 posto prihoda ostvaruje od prodaje vlastita softvera. Ova hrvatska tvornica softvera svojom ponudom konkurira svjetski poznatim rješenjima poput Microsoftova Dynamicsa i njemačkog SAP-a.

Širenje na Istok
“Grupa IN2 broji sedam tvrtki što nam omogućuje da ponudimo asortiman usluga i informatičkih proizvoda poslovno-informatički sustav koji je usporediv s onim poznatih svjetskih tvrtki. Naši su proizvodi među najboljima u svojim segmentima. Primjerice, INsurence2 u regiji koristi 15 osiguravajućih društava od čega tri u Hrvatskoj, dok INvest2 za investicijsko bankarstvo koristi 40 klijenata, od čega jedan u Rumunjskoj, a u Hrvatskoj, primjerice, mirovinski fondovi AZ i Reiffeisen. Naše pak ERP rješenje koriste između ostalog Atlantic Trade, Oktalfarma i Narodne Novine”, kaže Mandić. Na pitanje kamo će dalje, Mandić odgovara na Istok. Pojašnjava da se hrvatske IT tvrtke trebaju širiti tamo gdje mogu, a ne tamo gdje žele. “Mislim da hrvatske IT tvrtke imaju veću konkurentsku prednost na istočnim tržištima i uvjeren sam da je to prostor u koji se treba širiti. Možemo ići u Bugarsku, Gruziju ili Uzbekistan. Nova tržišta se stalno otvaraju”, zaključuje Mandić.

Preuzimanja

Ne želimo se prodati
Do sada smo odbili deset ponuda za preuzimanje, kaže Mandić, jer nismo vidjeli što bi nam te ponude donijele. “Znamo što znače preuzimanja jer smo i sami preuzeli nekoliko tvrtki. To smo napravili tek onda kad smo uspjeli dobiti kredit banke na svoj kreditni rejting, a ne zalogom nekakvih nekretnina ili sličnim jamstvima. Tako smo prije dvije godine kupili varaždinsku IGEA-u i zagrebački InfoOpus. Danas te dvije tvrtke ostvaruju i do 50 posto veće prihode nego prije preuzimanja”, tvrdi Mandić.