Europska potrošnja peleta iznad 12 mil. tona, u Hrvatskoj ni 2000

Domaće kompanije 25.6.2012. 22:00 Poslovni dnevnik

U nekoliko godina Europska unija postala najveći svjetski proizvođač i potrošač peleta

Potrošnja (drvnih) peleta za centralno grijanje i zagrijavanje potrošne tople vode povećavala se usporedo s rastom cijena električne energije i fosilnih goriva. Velikom broju potrošača nije odgovarao povratak ili prelazak na ogrjevno drvo pa se tražilo gorivo koje bi po cijeni, komforu i učinkovitosti moglo dostojno zamijeniti postojeće energente. Tako se ubrzano razvila proizvodnja peleta, krutog biogoriva koje ima oblik tableta, iz komadića prešane usitnjene drvne sirovine čiji su udjeli vlage i pepela vrlo mali. Oko dva puta su energetski slabiji, ali više od dva puta jeftiniji od loživog ulja, no otprilike jednako skupi kao i prirodni plin. Osim za grijanje peleti se nešto većih dimenzija miješaju ili suizgaraju s ugljenom u termoelektranama.

Najveći potrošači
Koliko je proizvodnja peleta razvijena u Europi govori podatak s portala pelletatlas.info prema kojem je 2003. iznosila nešto manje od dva milijuna tona, ali je u sljedećih osam godina narasla za gotovo šest puta. Sličan je trend i s njihovom potrošnjom, jedino što će u budućnosti naglije rasti od proizvodnje. Time je Europa postala najveći svjetski proizvođač i potrošač peleta. Najveća proizvodnja peleta ostvaruje se u Švedskoj (više od dva milijuna tona), Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj (svaki po milijun tona) te Austriji, Belgiji i Danskoj (svaki oko pola milijuna tona). Najveći europski potrošači su pak Njemačka i Švedska (svaki više od 1,5 milijuna tona) te Austrija i Italija (svaki više od pola milijuna tona). Najveći izvoznici peleta su Austrija i Njemačka, a najveći uvoznici Belgija, Danska, Italija, Nizozemska i Švedska. Najveće potencijalne proizvođače i izvoznike peleta treba tražiti među istočnoeuropskim zemljama zbog raspoloživosti drvne sirovine i nižih troškova proizvodnje. Velik je uvoz peleta iz Sjeverne Amerike, posebice Kanade, te Kine i Rusije. U Hrvatskoj se proizvodi 100.000 tona peleta, od čega se više od 98% izvozi (najviše u Austriju i Italiju). Ta su kruta goriva nepoznanica na hrvatskom energetskom tržištu. A oni koji su i čuli za njih i njihove prednosti očekuju državne poticaje pri kupnji peći ili kotlova na pelete jer im je poznato da pojedine države, poput Austrije i Slovenije, sudjeluju najčešće s jednom trećinom ukupne prodajne cijene peći i kotlova. No i bez poticaja moguć je vrlo brz povrat investicija od korištenja znatno jeftinijih peleta u odnosu na loživa ulja i ukapljenoga naftnog plina. Uspoređujući cijene loživog ulja (oko sedam kuna po litri) i peleta (manje od dvije kune po kilogramu), proizlazi da su peleti jeftiniji za više od kunu i po. S druge strane kotlovi na pelete su otprilike za tridesetak posto skuplji od kotlova na loživo ulje. Povrat investicija je najviše do dvije godine. U zamjeni ukapljenoga naftnog plina s peletima taj je povrat investicija još brži s obzirom na to da je takav plin znatno skuplji od loživog ulja.

Povrat investicije
Institucije javne uprave, poput škola, vrtića, staračkih domova, bolnica itd., trebale bi kroz programe energetske učinkovitosti iskoristiti priliku da obnove i moderniziraju kotlovnice tako da loživo ulje, mazut ili ukapljeni naftni plin supstituiraju s drvnim peletima koji u kombinaciji sa sunčevim kolektorima mogu donijeti znatne uštede. Uz određene potpore i niske kamate povrat investicija moguć je već u godinu dana. To bi uzdiglo domaće proizvođače kotlova na pelete i popratne opreme, privuklo nove potrošače peleta kao što su kućanstva i realni sektor, a domaći peleti proizvedeni iz hrvatskih šuma trošili bi se kod kuće. Naravno, ako državi nije u interesu da budemo sve više ovisni o sve većem uvozu plina, njegovim tržišnim oscilacijama, političkim nestabilnostima i mogućim nestašicama zbog oštrih zima.

Vedran Uran, predstavnik Green Max Capital

Proizvodnja

Ruralna i brdska područja
Najveći dio proizvodnje peleta zbiva se u ruralnim i brdskim područjima Hrvatske, nadomak bogatih šuma. Šteta je što potrošači iz tih krajeva, prije svega institucije javne uprave, uslužni sektor te manje tvorničke i obrtničke hale, umjesto domaćih peleta za grijanje koriste skuplje loživo ulje ili ukapljeni naftni plin. Računa se da bi supstitucijom tako ekološki štetnih energenata moglo biti potrošeno 200.000 tona peleta, što znači da bi se pokrila cjelokupna sadašnja proizvodnja te bi trebalo osigurati još dodatnih 100.000 tona.

  1. Ključne riječi
  2. proizvodnja biogoriva u RH
  3. proizvodnja biogoriva u svijetu
  4. energetika u EU
  5. energetika u RH

Samo registrirani korisnici mogu komentirati

Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje!

Prijavi se ovdje!

Povratak na vrh