Makar na putovanje krenuli i s partnerom, Japanci u hotelu žele sobu s odvojenim krevetima. Ne dolazi u obzir niti kupaonica bez kade jer u tom je narodu duboko ukorijenjena kultura kupanja u kadama. Hrvatske wc školjke su im previsoke, a za doručak žele kuhanu rižu i jela od ribe. Salatu od hobotnice uvijek će rado pojesti. Osjetljivi su i na najmanje pojedinosti pa će japanski turist itekako zapaziti kako je servirana hrana, je li osoblje ljubazno ili kako se odjenuo vozač ili vodič. Vrlo su striktni kad je u pitanju usluga – žele isključivo ono što su naručili i neće biti zadovoljni makar dobili i bolje. Japanski turistički zakon strog je: kazna se plaća u slučaju da dođe do bilo kakve promjene ili nesrazmjera u naručenoj i izvršenoj usluzi. Neće tako Japanac biti zadovoljan čak i ako, primjerice, dobije uslugu na razini pet zvjezdica, a platio je za četiri, jer organizator će morati plaćati penale. U Hrvatskoj ne moraju brinuti da će dobiti više za manje, u najboljem će slučaju dobiti ono što su i platili. Lako za krevete i kadu, pa i zahode kojih je, smatraju Japanci, premalo u Hrvatskoj, ali zasigurno će (ne)srazmjer usluge biti najveći izazov ovdašnjim turističkim djelatnicima koji su itekako zainteresirani za japanske turiste, poznate kako odlične potrošače. Okupili su se tako predstavnici turističkih kompanija i putničkih agencija u srijedu u Zagrebu, na prezentaciji Atsushi Saito-a, atašea Veleposlanstva Japana u RH koji im je na tečnom hrvatskom jeziku pokušao približiti specifičnosti japanskog turističkog tržišta. I Atstushi potvrđuje kako je Hrvatska postala turistički hit u Japanu. Još donedavno kao samostalna država ondje nije bila posebno poznata, a oni koji su i čuli za nas – klonili su se zbog rata. Do protekle godine japanskim su turistima informacije o našoj zemlji bile dostupne putem tek jednog poglavalja unutar turističkog vodiča za Središnju Europu, ali ove su godine tom tržištu osigurane četiri nove publikacije samo o Hrvatskoj, a HTZ i sustav turističkih zajednica redovito objavljuju brošure namijenjene isključivo japanskim turistima. Čak je u pripremi i otvaranje predstavništva HTZ-a u Tokyu jer i Hrvatska želi dio japanskog turističkog kolača – samo je lani 17 milijuna Japanaca putovalo izvan svoje zemlje, a ondašnja turistička politika procjenjuje da će se kroz nekoliko godina taj broj povisiti na 20 milijuna! U našoj zemlji ih je prošle godine bilo oko 64 tisuće, a ostvarili su stotinu tisuća noćenja.

I hrvatsko veleposlanstvo u Japanu aktivno sudjeluje u promociji, a negativan imidž rata i sukoba postupno nestaje iz percepcije prosječnog Japanca. Interes japanske javnosti za Hrvatsku pobudile su utakmice u sklopu FIFA Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. i 2006. godine između reprezentacija dvaju zemalja, a u zemlji Izlazećeg sunca Hrvatsku su posebno popularizirali i Mirko Filipović, Maksim Mrvica, Goran Ivanišević… Fenomenu širenja interesa za Hrvatsku u Japanu doprinijelo je i imenovanje Ivice Osima, glavnim trenerom japanske nogometne reprezentacije. Možda je upravo Mrvica ili Cro Cop potaknuo neke od 1.400 Japanaca koji su koncem kolovoza i početkom rujna s četiri čartera iz Tokya sletjeli u Zagreb i Dubrovnik. Bila je riječ o gostima koji su većinom prvi puta posjetili Hrvatsku, više od polovice bilo je starije od 60 godina, a 70 posto su bile žene. Najstariji putnik imao je 84 godine i smjelo se uputio na vrlo zahtjevnu turu – u samo 8 dana prokrstarili su Hrvatskom, Slovenijom, BiH i Crnom Gorom! Naime, japanski turisti vole u što kraće vrijeme vidjeti što više destinacija pa je jedan let obuhvaćao oko desetak različitih itinerera. Uz glavne destinacije Zagreb, Plitvice, Split i Dubrovnik upakirane su bile i posjete Bledu, Postojni, Ljubljani, Mostar i Kotor. Prosječna cijena po ovom putovanju bila je 2.200 eura, a u Hrvatsku su ih doveli JTB World vacation- najveća turistička kompanija u Japanu, i JAL, najveća tamošnja aviokompanija. Japanci putuju u grupama i preferiraju zajedništvo tijekom putovanja pa preporučuju da se svim gostima u grupi osigura potpuno jednak tretman. Nipošto ih se ne smije razdvajati pri smještaju ili kakvoj drugoj usluzi. Japanski ataše preporučuje Hrvatima da promoviraju hotele i druge turističke proizvode terminima koji će impresionirati japanske goste. Primjerice, Hotel Esplanade kao “Hotel Orient Expressa”, a vino Dingač kao “Titovo vino”, jer za Tita, navodno, u Japanu još svi znaju. Oni koji žele japanske turiste u “svojoj butigi” moraju itekako voditi računa o uslužnosti jer Japanci su poznati po tradiciji izrazite uslužnosti, pa očekuju isto i u zemlji u koju putuju. Saito ističe kako Japancima odgovara naše gostoprimstvo i japanski gosti poručuju kako je najbolje da se ponašamo prirodno. Upozorava da ih ne pozdravljamo naklonom i sklopljenim rukama na srcu, jer oni to čine samo u hramovima. Uvrijedit će se ukoliko ih se zamijeni s Kinezima, Tajvancima ili Korejcima.

Japanci bi učili hrvatski

Turisti iz Japana voljeli bi da ih u Hrvatskoj dočeka više osoblja koji znaju oba jezika, japanski i hrvatski. Japanski ataše ističe kako bi puno Japanaca željelo učiti hrvatski, no preskupo im je. Žali se da im hrvatska Vlada ne daje stipendije, za razliku od japanske koja stipendira hrvatske studente. Kao ‘prvu pomoć’ za doček Japanaca darovao je mali riječnik japanskog jezika:

dobro došli= joukoso
dobro jutro= ohajou gozaimasu
dobar dan = kon-ničiva
dobra večer = konbanva
laku noć = ojasumi nasai
do viđenja= sajounara
izvolite = douzo
hvala = doumo arigatou gozaimasu
ispričavam se = sumimasen/gomen nasai
japanski jezik = nihon go
ima = arimasu
nema = arimasen
znam = šittemasu
ne znam = širimasen
razumijem = vakarimasu
ne razumijem = vakarimasen
ovdje je = kočira desu

Prosječan japanski gost:

– vrlo dinamičan
– putuje tijekom cijele godine
– ne štedi na hrani i suvenirima
– odsjeda u hotelu
– jede u lokalnim restoranima
– želi putovanje od tjedan dana