Na policama trgovina na području Fedracije Bosne i Hercegovine pojavilo se jestivo ulje iz robnih rezervi F BiH s etiketom proizvodnje od 1. siječnja 2008. godine. Kao zemlja porijekla navedena je Čehoslovačka. Vlada F BiH ulje prodaje po cijeni od 1,25 eura. Iz Robnih rezervi prije skandala s uljem došlo je brašno koje su otkupljivali proizvođači kruha i peciva, a koje je – kako se utvrdilo – bilo vrlo loše kvalitete, a jedan dio brašna uopće nije bio predviđen kao ljudska hrana. Vlada F BiH premijera Nedžada Brankovića nakon skandala s jestivim uljem donijela je zaključak kako je “nezadovoljna stanjem u Robnim rezervama F BiH”. Premijer Branković ustvrdio je kako se on ne osjeća nimalo odgovornim zato što je stanovnicima u F BiH ponuđeno ulje za koje se ne zna ni od kuda potiče, ni kad je proizvedeno, ni je li zdravstveno ispravno. Na pitanja o sigurnosti korištenja tog ulja iz ureda premijera Nedžada Brankovića su rekli kako su distributeri i trgovci odgovorni za zdravstvenu ispravnost namirnica koje prodaju. Nakon skandala Vlada F BiH donijela je odluku o nabavci novih 500.000 litara jestivog ulja i zato je izdvojila oko 700 tisuća eura iz rezervi proračuna. Nabavu bi trebala provesti Direkcija robnih rezervi F BiH koju je Vlada F BiH optužila za propuste kod nabave i distribucije jestivog ulja zbog čega je najavljena i smjena menadžmenta. Ništa bolje stanje nije ni sa pšenicom. Nakon prošlomjesečnog velikog vala poskupljenja, Vlada F BiH je javno priopćila kako će na tržištu intervenirati sa pšenicom iz robnih rezervi, odnosno kako u zalihama ima dostatno pšenice koju će prodavati proizvođačima kruha i mlinarima po cijeni od 169 eura po toni i tako osigurati da kruh i ostali pekarski proizvodi ne poskupe. Priopćeno je kako je u robnim rezervama 17.000 tona pšenice.

Međutim, do sada je iz Robnih rezervi F BiH proizvođačima isporučeno tek 5000 tona pšenice premda proizvođači traže pšenicu i pozivaju se na dogovor s Vladom F BiH iz koje još nije javno objavljeno kome i po kojem kriteriju je prodala pšenicu niti što je s preostalih 12.000 tona. Prema nekim informacijama, koje dolaze od pekara, dio se nalazi u silosima u Orašju i Mostaru. Pšenica koja je u skladištu u Orašju je neupotrebljiva za ljudsku ishranu, a ona u Mostaru navodno ne postoji jer je već prije potrošena, ali u podatcima Direkcije robnih rezervi F BiH navodi se kako je uskladištena u tom gradu. Najvećem pekarskom proizvođaču u BiH, sarajevskom Klasu, iz Direkcije robnih rezervi F BiH isporučeno je 2425, a prema dogovoru s Vladom F BiH trebao je dobiti 8000 tona po cijeni od 169 eura za tonu. Takvu cijenu utvrdila je Vlada F BiH. Kako Klas nije dobio potrebnu pšenicu, to ga je dovelo u nezavidan financijski položaj jer sada svojim unutarnjim rezervama održava cijenu kruha i drugih pekarskih proizvoda. U istoj situaciji je i druga najveća mlinskopekarska tvrtka, sarajevski Sprind, koji iz robnih rezervi nije dobio ni kilogram pšenice niti brašna. Međutim, pojedini proizvođači iz Sarajeva optužuju Klas i Sprind za povlašten status. Za razliku od F BiH, Republika Srpska nema problema s osnovnimn životnim namirnicama iz robnih rezervi jer sve potrebne količine brašna i ulja nabavlja iz susjednih zemalja Srbije i Hrvatske.