Dok se odnosi na relaciji Berlin-Peking opisuju kovanicom "Mercedes i Marx", a V. Britanija izrasla je u trećeg trgovinskog partnera Kine, u maloj Hrvatskoj gospodarske odnose prema budućoj najvećoj svjetskoj ekonomiji ne diktira nitko.

Čine to povremeno lobisti velikih međunarodnih kompanija kako bi sebi osigurali velike poslove. No, hrvatska diplomacija i velike tvrtke drže se po strani. Jedino je tako moguće da se, kao prije tri godine, iz posjeta Zagrebu predsjednik Kine i 200 gospodarstvenika vrate kući bez ijednoga sklopljenog posla. Istina, hrvatski političari putuju u Kinu, ali bez rezultata. S druge strane, kineski Zhejiang Geely Holding Group za 1,8 mlrd. dolara preuzeo je švedski Volvo, Kineska investicijska korporacija ušla je u najveću britansku vodovodnu tvrtku Thames Water Utility, a Xuzhou Construction Machinery Group preuzima njemačkog industrijskog diva Schwing.

Kineska ulaganja u Europu još su mala (1,2 mlrd. dolara), ali rastu, dok američka stagniraju (38 mlrd. dolara). Za očekivati je da će još kineskih tvrtki poput Huaweija i ZTE-a, koje su pretekle američke pandane, postati prijetnjom američkoj nacionalnoj sigurnosti. Pitanje je iz kojih se industrija podgrijava taj stav, jer Kinezi najviše ulažu u SAD. Amerikanci računaju da će 2020. Kinezi vani ulagati više od tisuću milijardi dolara godišnje. Što se Hrvatske tiče, važnije pitanje od sigurnosnoga u odnosu s Kinom trebalo bi biti kako privući njihova ulaganja.