Posljednjih dvadesetak dana jedna od udarnih vijesti zasigurno je kriza na Cipru. Što je Cipar? Siromašna država, bogatih građana?

Impresivne su brojke koje ukazuju na to kako je prosječna plaća na Cipru oko 16.000 kuna, a Cipar ima oko 800.000 stanovnika i 11,2 milijarde eura depozita deponiranih u samo dvije banke. Uvidom u visinu štednje, evidentno je kako je to rezultat iznimno liberalnog bankarskog tržišta, koje je svoju prednost izgradilo na neoporezivanju prihoda od kapitala, kao i na visokoj razini bankarske diskrecije. Kako druge države, koje poput Hrvatske također ne oporezuju kamate nisu postala destinacijom inozemnih ulagača? Zbog čega se dio štednje s Cipra nije prelio u Hrvatsku?

Vjerojatno iz razloga što, iako nema poreza na dobit od kamata, vrijede svi drugi propisi kao i u EU poput Basel II, Zakona o sprečavanju pranja novca i sl. Dok se kriza na Cipru zaoštravala, veliki dio tog novca, pretežno ruskog porijekla našao je svoj put na zapad. Prema pisanju New York Timesa, brojni ruski investitori prateći situaciju na Cipru proteklih pola godine svoj novac su povukli iz banaka i investirali ga u nekretnine na američkom tržištu.

Iz perspektive hrvatskih štediša ciparska kriza nije ništa novo, od raspada bivše države, hrvatske štediše su se suočile s tzv. 'starom štednjom' na koju su godinama čekali i na kraju je i dobili. Puno veći udarac hrvatskom bankarskom tržištu došao je od tada respektabilne Ljubljanske banke. Njeni štediše ni danas nisu naplatili svoja potraživanja. Potom su uslijedile krize poput one s Duborvačkom, Gluminom i Riječkom bankom, pa nedavno i s Credo bankom.

Hoće li štediše diljem Europe pod dojmom ciparske krize početi s povlačenjem novca iz banaka? Možda će dio ljudi reagirati na taj način, ali stručnjaci tvrde kako je Cipar izuzetak i kako se takvo što neće dogoditi u Sloveniji koja upravo prolazi kroz svoju bankarsku krizu. Ako se riječi stručnjaka potvrde, Cipar vjerojatno neće izazvati potrese cijelog sustava, ali ako se isti scenarij ponovi u Sloveniji onda je za očekivati preispitivanje stavova štediša barem u ekonomski slabijim dijelovima Europe. Jedno je sigurno, neovisno od toga što je primarni, a što sekundarni razlog takve regulative i narušavanja osnovnih prava i sloboda zajamčenih u EU, ciparska kriza će imati svoje duboke posljedice i za ukupno gospodarstvo 
Cipra.