Otkako je američki predsjednik Donald Trump prije više od deset godina ušao na političku scenu kao predsjednički kandidat, promatrači se trude pronaći neko objašnjenje za njegove bizarne riječi i postupke. Kad god pomislimo da smo iscrpili sve mogućnosti, on kaže ili učini nešto još luđe, i potraga ponovno počinje.

Prvi zaključak, popularan tijekom Trumpovog prvog mandata, bio je da njegove tvrdnje nikada nisu trebale biti shvaćene doslovno. No, kako je ispunjavao sve veći broj prijetnji, od osvete političkim protivnicima do napada na Venezuelu i otmice njezina predsjednika, ovo objašnjenje izgubilo je na popularnosti.

Drugo tumačenje, koje uglavnom zagovaraju Trumpovi pristaše, fokusira se na njegovu mantru “Amerika na prvom mjestu”: sve što Trump radi, ma koliko neočekivano bilo, vodi se američkim interesima. No ovu tvrdnju lako je odbaciti. Bez obzira na ono što Trump vjeruje, Sjedinjene Američke Države uvijek su djelovale u vlastitom interesu: iako je otvoreni, liberalni poredak utemeljen na pravilima koji SAD vodi od Drugog svjetskog rata bio uglavnom dobar za svijet, najviše je koristio SAD-u.

Neviđene godine mira

Unatoč znatnim manama, poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata donio je neviđenih 80 godina relativnog mira i prosperiteta. To je omogućilo SAD-u da postane ekonomska i geopolitička supersila, uključujući olakšavanje uspona američkog dolara kao vodeće međunarodne valute. Ako sustav padne, SAD će biti među najvećim gubitnicima.

U tom smislu, Trump aktivno radi protiv američkih interesa. Uostalom, za razliku od manjih zemalja, SAD ne može slobodno koristiti međunarodni poredak. Mora aktivno sudjelovati u njegovom održavanju i jačanju podržavajući slobodnu trgovinu, sprječavajući odmetnute aktere u nasilnom mijenjanju nacionalnih granica i doprinoseći zajedničkim rješenjima globalnih izazova poput klimatskih promjena i pandemija. U suprotnom, sustav možda neće preživjeti -barem ne u obliku koji služi SAD-u. Europa je vjerojatno previše podijeljena da bi popunila vakuum vodstva koji je ostavio SAD, a Kina, ako preuzme aktivniju ulogu, neće podržavati američke povlastice.

U istom tonu, neki tvrde da Trumpove radnje odražavaju frustracije i težnje američkih radnika koji se osjećaju “zapostavljenima” globalizacijom, tehnološkim napretkom i društvenim promjenama. No, umjesto da pomažu ovoj skupini, Trumpove politike obično pogoršavaju njihovu ekonomsku situaciju.

Dobar primjer je tekuća republikanska kampanja za poništavanje ključnog zakonodavnog postignuća bivšeg predsjednika Baracka Obame, Zakona o pristupačnoj zdravstvenoj skrbi, koji je dramatično proširio pristup zdravstvenoj skrbi, osobito za birače koji su poslije postali Trumpova baza. Ili Trumpovi pristaše ne shvaćaju kako im Zakon o pristupačnoj zdravstvenoj skrbi koristi, možda uvjereni njegovim pokušajima da ga prikaže kao katastrofu, ili smatraju ideološke i kulturne vrijednosti koje Trump navodno predstavlja važnijima. U svakom slučaju, pomaganje američkim radnicima očito nije Trumpovo vodeće načelo.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo

Četvrto popularno objašnjenje Trumpovih postupaka odražava njegovu karijeru u poduzetništvu. Ovo je “transakcijski” lider posvećen pregovaranju o sporazumima koji će donijeti uske kratkoročne koristi, čak i ako to znači narušavanje vjerodostojnosti i dugoročnih izgleda Amerike. No većina njegovih navodnih pobjeda nije donijela nikakve vidljive koristi za SAD.

Uvjerljiviji je argument da su Trumpovi sporazumi zapravo usmjereni na punjenje njegovih vlastitih džepova, kao i džepova članova obitelji i saveznika. No, čak i kroz tu prizmu, njegovo ponašanje ostaje uglavnom, i sve više, nedosljedno. Zapravo, Trump sve više budi sjećanje na Kaligulu, trećeg rimskog cara.

Nesuvisla trabunjanja

Iako je Kaligula djelovao razumno kad je njegova vladavina započela 37. godine, činilo se da brzo tone u ludilo. Imao je spolne odnose sa svoje tri sestre, a i s mnogim drugima. Izgradio je raskošne vile i priređivao raskošne zabave, čime je Rim bankrotirao. Poništio je sve postupke svog prethodnika Tiberija, a i dalje krivio njega za sve što je pošlo po zlu. Objavio je rat Engleskom kanalu.

Kaligula je također pričvrstio biste vlastite glave na kipove bogova i zahtijevao da ga ljudi štuju kao jednog od njih. Tijekom gladijatorskog spektakla, cijeli dio publike bačen je u arenu da ih napadnu lavovi. Ponižavao je senatore tako što ih je tjerao da mu ljube noge ili da trče ispred njegove kočije kilometrima. Pokušao je svog konja proglasiti konzulom.

Brojne su paralele s Trumpom. Američki predsjednik ima dugu povijest seksualno nedoličnog ponašanja i više je puta izražavao interes za seksualni odnos sa svojom kćeri Ivankom. Dok se obični Amerikanci bore da sastave kraj s krajem, priređuje raskošne zabave u svom odmaralištu Mar-a-Lago. Dodao je zlatne ukrase Ovalnom uredu i srušio povijesno istočno krilo Bijele kuće kako bi izgradio ogromnu plesnu dvoranu. I krivi svog prethodnika, Joea Bidena, za svaku američku nevolju.

Trump je izgradio spomenike sebi, stavio svoje ime na spomenike drugima i uspoređivao se s Bogom. Poslao je oružane snage da teroriziraju američke gradove. Tjera članove kabineta, izvršne direktore i strane vođe da mu odaju poštovanje i napada svakoga tko se smatra “nelojalnim.” Degradirao je Kongres.

Trump je također vrijeđao, otuđio i maltretirao najbliže američke saveznike. U pismu norveškom premijeru izričito je povezao svoje prijetnje invazijom i aneksijom Grenlanda (koji je više puta brkao s Islandom u govoru 21. siječnja na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu) s odlukom da mu se ne dodijeli Nobelova nagrada za mir. U međuvremenu, nesuvislo trabunja o vjetrenjačama, morskim psima i izmišljenom kanibalu Hannibalu Lecteru.

Promatrači uglavnom oklijevaju suditi o Trumpovom mentalnom zdravlju, djelomično zato što nazvati ga “ludim” ili “dementnim” može zvučati kao ležerna uvreda upućena javnoj osobi s kojom se ne slažemo. Bilo kako bilo, sada se pridružujem onima koji, uključujući bivše pristaše, više ne mogu izbjeći očiti zaključak: Trump je američki Kaligula.

© Project Syndicate, 2026.