Ima u životu nacija trenutaka kad se uhodane podjele i medijska nadmetanja spinovima kratkog daha i još kraće pameti moraju zamijeniti ozbiljnijim pristupom. Potrebe nacije tada moraju prevagnuti nad partikularnim, a odgovorni igrači na javnoj pozornici, u znaku ozbiljnosti trenutka i osjećajući zadah prijeteće katastrofe, moraju odložiti uobičajene maske.

Kriznoj hrvatskoj poljoprivredi to se prošla dva tjedna skoro dogodilo u Saboru. Tamo su se na sjednici Odbora za poljoprivredu, primanju kod predsjednika Sabora i Okruglom stolu najprije odškrinula vrata nacionalnom konsenzusu oko novog usmjerenja potpora obiteljskim gospodarstvima na selu, da bi se zatim, brzom akcijom ušančenih interesnih skupina i posve prikučila.

Stimulacija mladih
Mediji jedva da su primijetili nešto što je moglo nagovijestiti prekretnicu u politici koja Hrvatsku već tri četvrt stoljeća gura u situaciju niskog rasta, prehrambene ovisnosti i teškog strukturnog opterećenja bilance tekućih plaćanja s inozemstvom. Ulazak u EU je osvijetlio sve njene manjkove, ali su igrom slučajnosti promjene u europskim pravilima ponudile i jedan mogući izlaz iz krize.Riječ je o sustavu potpora poljoprivrednim gospodarstvima tijekom šestogodišnjeg razdoblja do 2020. godine što Hrvatska mora podastrijeti na odobrenje Europskoj komisiji do 1. kolovoza.

Kako nova verzija Zajedničke poljoprivredne politike EU predviđa mogućnost elastičnije nacionalne primjene općih pravila u javnoj su raspravi izneseni prijedlozi kako bi se ZPP-okvir mogao iskoristiti da hrvatsko selo načini prvi iskorak prema prilikama u zapadnoj Europi. Tako se npr. nadpolitička Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život nadovezala na ranije ideje skupine Živo selo predlažući da se preraspodjelom raspoloživih sredstava stimuliraju mala i srednje velika obiteljska gospodarstva i da se primjenom uspješnih europskih modela rasta krene u ostvarenje prehrambene samodostatnosti. Sličnih, nešto manje razrađenih, prijedloga bilo je i s drugih strana.U par segmenata je postignut konsenzus: ministarstvo je prihvatilo prijedlog da se 50 milijuna eura iz ruralnog razvoja usmjeri na izravna plaćanja pa je tako godišnja omotnica izravnih plaćanja povećana na 423 milijuna eura.

Prihvaćen je i prijedlog da se za tzv. zelena plaćanja, tj. naknade za razne ekološko-okolišne mjere, iz omotnice izdvoji 1000 kuna po hektaru umjesto ranije predloženih 410. Nadalje, ministarstvo želi stimulirati mlade poljoprivrednike s 25% višim plaćanjima po hektaru, ali stimulaciju ograničava na posjede od 25 hektara umjesto od Udruge predloženih 50 hektara te od korisnika zahtijeva srednju stručnu spremu za razliku od Udruge koja bi mladima odobrila pet godina za stjecanje te spreme uz istodobnu punu proizvodnu djelatnost. U tim i nekim drugim segmentima bilo je, dakle, moguće postići konsenzus ili mu se značajno približiti što predstavlja novinu u odnosu države i građana.

Dva različita modela
Preostala je, međutim, daleko najveća i najvažnija razlika između dvaju modela preraspodjele potpora, a ona zadire u samu srž promjena koje Hrvatskoj predstoje ako se prehrambeno želi osoviti na vlastite noge. Izbor je između dvaju oprečnih politika. Jedna za razliku od zapadnoeuropskog pristupa naglašeno usmjerava glavninu potpora na velike proizvodne jedinice i prehrambenu industriju, a selo ne prepoznaje kao stratešku sirovinsku bazu nego uglavnom kao socijalni problem koji su nam ostavili raniji programski promašaji. Europska politika koja se u svojoj biti svodi na potpore obiteljskim gospodarstvima na taj se način redefinira u politiku proizvodnih subvencija. Njima se ne rješava ni prehrambeni deficit nacije ni sirovinsko osiromašenje koje već uvelike prijeti dobrom dijelu prehrambene prerađivačke industrije. Niz internih zamjerki koje je Europska komisija do sada uputila hrvatskom ministarstvu u pitanjima brige za ruralni prostor pokazuju da je Bruxelles svjestan do koje mjere hrvatska praksa – na štetu vlastite zemlje – odstupa od osnovnih ciljeva Zajedničke politike pa je pitanje vremena dokle će tolerirati te suicidne sklonosti.

Dogovor s velikima
Alternativna politika za koju se zalaže skupina Živo selo i kojom Udruga OPG Život želi preraspodjelom potpora regenerirati ruralni prostor i omogućiti rast malih i srednje velikih obiteljskih gospodarstava kako bi ona preuzela ulogu zamašnjaka poljoprivredne proizvodnje kakvu imaju u zapadnoj Europi. Način raspodjele potpora tijekom idućih šest godina imat će odlučujući strateški utjecaj na smjer promjena u agraru. Okrugli stol održan na inicijativu saborskog Odbora za poljoprivredu 9. srpnja pokazao je na žalost da veliki primatelji subvencija, snažno ušančeni i neposredno uključeni u donošenje službenih prijedloga, nisu spremni čak ni na prvi skromni korak prema promjenama koje bi dugoročno bile u i njihovom vlastitom interesu.

To stvara na očigled nepremostivu razliku u pristupu poljoprivredi, a ona je razvidna posebice u načinu podjele onih 30% ukupnog iznosa izravnih plaćanja koji se godišnje mogu preraspodijeliti s obzirom na veličinu gospodarstava. Model Ministarstva poljoprivrede predviđa da za preraspodjelu do 2020. godine izrabi samo trećinu raspoloživog prostora i da kao gornju granicu dodatnih dodjela izabere gospodarstva do 20 hektara. Udruga je pak simulacijom po razredima veličina razradila prijedlog da se za raspodjelu upotrijebi pola dostupnog prostora potpore i to na gospodarstva do 30 hektara.Rezultat je da model Udruge svim primateljima potpora s gospodarstvima do 53 hektara – a oni čine 98% populacije – daje veće ukupne potpore od onih koje bi dobili prema prijedlogu Ministarstva.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Relativno najveća povećanja usmjeruju se na gospodarstva s 25 do 30 hektara koja bi s vremenom trebala činiti čvrstu proizvodnu jezgru sustava. Preraspodjelom bi se potpore preostalih dvaju posto najvećih gospodarstava smanjile za manje od četvrtinu, a njihov gubitak bi bio još manje osjetan jer primaju značajna sredstva po tzv. povijesnim pravima. Čelni ljudi ministarstva su, međutim, već ranije kategorički odbili svaku raspravu o svom modelu koji je – to je sada već jasno potvrđeno – već u pripremnoj (službeno zatvorenoj) fazi dogovoren s predstavnicima velikih primatelja subvencija.

Zamaskirani program
Diskusija na Okruglom stolu u Saboru pokazala je da se veliki korporativni primatelji oštro protive preraspodjeli potpora po raznim veličinama gospodarskih jedinica iako bi im prirodne proizvodne prednosti velikih površina i dosadašnje velike subvencije trebale osigurati visoku konkurentnost i bez ikakvih dodatnih državnih uloga. Veliki primatelji inzistiraju i dalje na čim većim subvencijama svojim proizvodima ili svojim sirovinama čime državnu politiku dodatno udaljuju od europskih težnji za održavanje cjeline ruralnog prostora i blagostanja njegova stanovništva, a izlažu državu opasnosti da cijeli program bude etiketiran kao zamaskirano subvencioniranje industrije.