Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Turska, druga strana priče o strelovitu rastu

Autor: Sebnem Kalemli-Özcan
06. lipanj 2013. u 22:00
Podijeli članak —
Tisuće prosvjednika i dalje prkose premijeru Recepu Tayyipu Erdoganu.../EPA

Prosvjedi su grub podsjetnik na to da država i dalje ima vrlo slabu institucijsku infrastrukturu.

Tursko gospodarstvo već deset godina snažno raste i privlači hvale ne samo financijskih tržišta nego i ekonomista za razvoj kao što je Jeffrey Sachs. Zašto su se onda mirni prosvjedi koji su počeli na poznatom istanbulskom trgu Taksim pretvorili u državni pokret, u kojemu stotine tisuća građana izlazi na ulice dignuti glas protiv vlade premijera Recepa Tayyipa Erdo?ana? 

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Institucijski hendikep
Sachs i drugi s pravom su veličali Erdo?anovu vladu zbog provedene gospodarske politike, koja je dovela do više stope rasta. No, pitanje je može li zemlja koja se tako razvija održati brz gospodarski rast ako ta ista vlada ugrožava temeljne slobode i sprječava napredak institucija koje su ključne za dugoročni uspjeh. Brutalna reakcija Erdo?anove vlade na prosvjede zorno ističe tu dvojbu. U početku se manje od 200 mirnih prosvjednika okupilo radi zaštite trga Taksim, posljednje zelene površine u središtu Istanbula, i protiv gradnje još jednog trgovačkog centra. Kako se vlada obrušila brutalnim mjerama, a Erdo?an u oštrim govorima zauzimao beskompromisan stav, prosvjedi su rasli te i dalje rastu unatoč pretjeranoj političkoj sili (a možda baš i zbog nje).  Točno je da je u proteklih deset godina pod čelništvom Erdo?anove stranke Pravda i razvoj ostvaren prosječan godišnji rast BDP-a od pet posto, no to nikoga ne bi trebalo navesti na zaključak da je priča o Turskoj priča o uspješnom razvoju. Ako smo iz iscrpnih istraživanja o postojećem rastu i razvoju išta naučili, to je da ključ održivog razvoja leži u institucijskom sastavu zemlje. Institucije utjelovljuju i snaže pravila u društvu. Sastoje se od neformalnih ograničenja (tradicija i kulturnih norma) i formalnih pravila (ustava, zakona i propisa). Institucije oblikuju strukturu gospodarstva. U tome je važna razlika između politike i istitucija. Pojedina politika odraz je odluka unutar političke i društvene strukture, to jest, unutar određenih institucija. Politike koje utječu na gospodarski učinak oblikuju se upravo unutar institucija. Prava vlasništva, primjerice, utječu na odluke o ulaganjima tako što poduzetnike štite od rizika izvlaštenja, a neovisno je sudstvo nužno za suvislu primjenu tih prava. 

Tursko gospodarstvo već deset godina snažno raste i privlači hvale ne samo financijskih tržišta nego i ekonomista za razvoj kao što je Jeffrey Sachs. Zašto su se onda mirni prosvjedi koji su počeli na poznatom istanbulskom trgu Taksim pretvorili u državni pokret, u kojemu stotine tisuća građana izlazi na ulice dignuti glas protiv vlade premijera Recepa Tayyipa Erdo?ana? 

Institucijski hendikep
Sachs i drugi s pravom su veličali Erdo?anovu vladu zbog provedene gospodarske politike, koja je dovela do više stope rasta. No, pitanje je može li zemlja koja se tako razvija održati brz gospodarski rast ako ta ista vlada ugrožava temeljne slobode i sprječava napredak institucija koje su ključne za dugoročni uspjeh. Brutalna reakcija Erdo?anove vlade na prosvjede zorno ističe tu dvojbu. U početku se manje od 200 mirnih prosvjednika okupilo radi zaštite trga Taksim, posljednje zelene površine u središtu Istanbula, i protiv gradnje još jednog trgovačkog centra. Kako se vlada obrušila brutalnim mjerama, a Erdo?an u oštrim govorima zauzimao beskompromisan stav, prosvjedi su rasli te i dalje rastu unatoč pretjeranoj političkoj sili (a možda baš i zbog nje).  Točno je da je u proteklih deset godina pod čelništvom Erdo?anove stranke Pravda i razvoj ostvaren prosječan godišnji rast BDP-a od pet posto, no to nikoga ne bi trebalo navesti na zaključak da je priča o Turskoj priča o uspješnom razvoju. Ako smo iz iscrpnih istraživanja o postojećem rastu i razvoju išta naučili, to je da ključ održivog razvoja leži u institucijskom sastavu zemlje. Institucije utjelovljuju i snaže pravila u društvu. Sastoje se od neformalnih ograničenja (tradicija i kulturnih norma) i formalnih pravila (ustava, zakona i propisa). Institucije oblikuju strukturu gospodarstva. U tome je važna razlika između politike i istitucija. Pojedina politika odraz je odluka unutar političke i društvene strukture, to jest, unutar određenih institucija. Politike koje utječu na gospodarski učinak oblikuju se upravo unutar institucija. Prava vlasništva, primjerice, utječu na odluke o ulaganjima tako što poduzetnike štite od rizika izvlaštenja, a neovisno je sudstvo nužno za suvislu primjenu tih prava. 

Kulturna ograničenja
Turska i dalje nema institucije koje su ključne za dugoročni napredak. Njezin rezultat na Međunarodnoj ljestvici rizika države (standardnom indeksu koji mjeri cjelokupnu kvalitetu državnih institucija) jedan je od najnižih među zemljama Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD). Samo 31 posto odraslih u dobi od 25 do 64 godine završilo je srednju školu, nejednakost je opasno visoka, a prema Odboru za zaštitu novinara, više je novinara zatvoreno u Turskoj nego u ijednoj drugoj državi, pa čak i u Kini i Iranu. Prema izvještaju organizacije Freedom House iz ove godine, građanske slobode u Turskoj sve su ugroženije. U posljednjih nekoliko godina uvelike se istražuje složen odnos između kulture i institucija, naročito neformalna ograničenja koje kultura nameće institucijama. Može li Turska biti predvodnik zemalja s muslimanskom većinom i pokazati da poprilično konzervativna kultura ne ograničava institucije koje su potrebne za održiv rast i razvoj? Uspjeh Turske, ako se mjeri u okvirima gospodarskog rasta, uistinu je zapanjujući. Mudra monetarna i financijska politika, raščišćavanje bankarskog sustava nakon krize 2000. i 2001. godine i ulaganja u infrastrukturu zasigurno su odigrali važnu ulogu. Te su politike pokrenule postupak tranzicijskog i pratećeg rasta jer se Turska stabilnim tempom približava stopama prihoda bogatih zemalja. 

Demokracija bez slobode
No, tranzicijski rast ne treba poistovjetiti s dugoročnim uspjehom, koji traži snažne institucije, pa tako i zaštitu imovinskih prava i građanskih sloboda. To će, pak, pomoći ostvarenju ulaganja u obrazovanje (naročito žena) i tehnologiju te strukturnih reformi, a sve se to pokazalo kao problematično u nekoliko istraživanja stanja u Turskoj u proteklih nekoliko godina. Prerano je da se upitamo "Kako je to Turskoj uspjelo?" i damo odgovor na temelju politike koja će potaknuti kratkoročni rast, ali kojoj će nestati goriva ako se ne poveća na pravilan način. Ne zna se još je li priča o Turskoj priča o dugoročno uspješnom razvoju. Pokazatelji zasad tome ne idu u prilog. Nedavni događaji na trgu Taksim i u drugim turskim gradovima grub su podsjetnik na to da država i dalje ima vrlo slabu institucijsku infrastrukturu. Ljudi su i dalje na ulicama, a čini se da im se ne žuri kući. Dok ovo pišem, čujem ih kako kliču: "Demokracija bez slobode nije demokracija".

© Project Syndicate, 2013.

Autor: Sebnem Kalemli-Özcan
06. lipanj 2013. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (5)
Pogledajte sve


@pepri43

Sigurno da je dobro za Tursku sto ide u suprotnom smjeru od Hrvatske. Mislim da 5 godina recesije nije dobro ni za koga, pa ni za Tursku. Vecini onih koji su zavrsili fakultet ili skolu u Hrvatskoj prije 5 godina zivoti su nepovratno unisteni. Oni su izgubili najproduktivnije godine ili kao nezaposleni ili kao potplaceni. To je nepopravljiva steta.

Razlog demostracija u Turskoj je sto mladi ljudi zele vise sloboda kako bi mogli bolje iskoristili prilike koje se otvaraju. U Hrvatskoj za ogromnu vecinu mladih ljudi prilike ne postoje pa se nema nista za ograniciti.

Twixer, mislim da ne postoji bas taj pojam nepovratno unisteno… ljudi se dignu, snadu, isele, neki i i u kasnijoj dobi cak. Ali svakako su osteceni, to se slazem. Takoder se slazem da prilike ovdje realno ne postoje, osim za one s iskaznicama. Ima slucajeva gdje su ljudi bili i preko 4g nezapsoleni, otisli negdje, i jako se dobro snasli. Ali problem ovdje je sto se mladima laze-i potice lazna ocekivanja. 3000 mjesta u cijeloj zemlji, od toga ni 1000 vjer u realnom sektoru, a studenata deseci tisuca. Sasvim je jasno da nezap mora biti preko 80%.

Ja upravo sprecavam da sam potonem s ovom zemljom. Ovi pricaju neke bajke, o nekom rastu, zaposljavanju, sve i svasta, a smijesni su…

Imaj na umu da je sad mnogo gore nego prije 5g, a ni dno jos nije blizu. Realno, onaj tko zeli docekati nesto ovdje, to je jos bar 10g.

@Twixer

Sve sam više siguran da je “više slbodoa” okidač za manje prava na rad.
Ako pogledamo(iz glave) recimo USA, Japan i Svicarsku vidljivo je da oni jako dobro drze svoje vrijednosti na okupu. Svicarska u svojoj maniri znanja i razmjene kao i Amerika(samo što Amerika ima jak jak meting pot efekt sto je meni osobno skroz ok) dok Japan na svoj način stiti svoj Japanski način mira i kulturne zatvorenosti.

Dakle, promjene su nuzne i neizbjezne to svi znamo. Opet mislim da Turska svoje pozitivne promjene u ekonomiji duguje Erdoganu koji je tradicionalno zatvoren.

Dakle isao bih tako daleko da kazem da je kulturološki identitet bio i je vrlo bitan za ekonomski rast u Turskoj. Obično zemlje sa takvim jedinstvom imaju odličan prirodni prirast 1,16% godišnja stopa sto je nuzno da bi se širila prodajna ali i porezna baza.

Uvođenjem kulturne dezintegracije(raskida sa prošlošću) moze doci do pada nataliteta, pada pozitivnog smjera kretanja ekonomije i sl.

Na doljnjoj granici CIA Factbooka po population growth rate od 40 zemalja sa padom izbrojio sam 10 slavenskih naroda. Među prvih 40 mislim da nema niti jedan.

@pepri43

Sigurno da je dobro za Tursku sto ide u suprotnom smjeru od Hrvatske. Mislim da 5 godina recesije nije dobro ni za koga, pa ni za Tursku. Vecini onih koji su zavrsili fakultet ili skolu u Hrvatskoj prije 5 godina zivoti su nepovratno unisteni. Oni su izgubili najproduktivnije godine ili kao nezaposleni ili kao potplaceni. To je nepopravljiva steta.

Razlog demostracija u Turskoj je sto mladi ljudi zele vise sloboda kako bi mogli bolje iskoristili prilike koje se otvaraju. U Hrvatskoj za ogromnu vecinu mladih ljudi prilike ne postoje pa se nema nista za ograniciti.

I dobro je da ne idu u istim smjerovima jer kad bi to bilo nas dugo još ne bi bilo u Europi!O Turcima ne znam mnogo niti me njihove religijske dileme zanimaju,dok ta hrvatska religijska stajališta u potpunosti podupirem!

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close