Je li nam turizam strateška ekonomska grana? Ili je tek usputna ekonomska nuspojava, “joker-zovi” kad turističkim eurima treba spasiti proračun koji nedovoljno puni osakaćeno gospodarstvo?

Svi koji žive od turista bez oklijevanja će nabrajati milijune gostiju, broj noćenja i potrošnju eura po putniku namjerniku. Institut za turizam izračunao je da Hrvatska ima potencijala do 2020. udvostručiti turističke prihode. Za to je preduvjet oko osam milijardi eura investicija u proširenje hotelskih kapaciteta, gradnju kampova, još 10.000 vezova u marinama, golf-igrališta… Uz novac, potrebna su stabilna ekonomija i rast od četiri posto. Zanemarimo li na sekundu sve ostalo, danas se toliki gospodarski rast čini kao utopija. Barem u sljedećih dvije-tri godine, pa dupli prihodi zvuče jednako utopistički. Osim toga, svi koji se bave turizmom zaboravljaju na demografiju. Europsko stanovništvo stari, obitelji imaju sve manje djece i u odnosu na prije 20 godina struktura obitelji se promijenila, no domaća ponuda i dalje se temelji na obiteljima s djecom. Stoga će se svatko zdrave pameti priupitati treba li turizam biti okosnica ekonomije ili to treba biti neka druga grana? Je li pametno stavljati sva jaja (ili većinu) u jednu košaru kad turizam realno živi tek dva mjeseca u godini? I kad sezonu u trenu može uništiti politička ili ekonomska nestabilnost kao, primjerice, u Grčkoj ili pak nešto treće, ali jednako nepredvidivo i nemoguće kontrolirati?