Posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo žustrih rasprava i komentara vezanih uz istraživanje i eksploataciju nafte i plina na hrvatskom moru i kopnu kao i uz LNG prihvatni terminal na Krku. Naravno da su energetska pitanja, kao na primjer cijene pogonskih goriva ili plina i struje za kućanstva kao i njihova raspoloživosti svakodnevne teme svih građana, ali rasprave o istraživanju nafte i plina kao i o terminalu na Krku po svojoj kompleksnosti nadilaze površni pristup i zahtijevaju prvenstveno komentare struke.

Međutim, svjedoci smo da mnogi političari, poslovni ljudi, sportaši, društveni djelatnici i umjetnici imaju svoj stav o istraživanju nafte i plina što je svakako za podržati kada svatko govori sa svog stručnog i/ili interesnog aspekta (ekonomskog, geopolitičkog, strateškog i turističkog), ali nije dobro kada ljudi izvan naftne struke u svojim komentarima ulaze u problematiku struke i ponekad stvaraju pogrešnu sliku o navedenim projektima (usput rečeno, naftna struka je u svim dosadašnjim raspravama možda i bila najtiša, što nikako nije dobro).

Podizanje letvice
Vezano uz istraživanje nafte i plina u Jadranskom moru, puno je već toga rečeno i napisano. I ja ću se odmah jasno deklarirati – podržavam navedeni projekt, uz jedan veliki "ali". Već sada zabrinjava rasprava između vladajuće stranke s jedne strane i oporbe i nevladinih udruga (zelenih) s druge strane o tome jesu li se su se poštovale odredbe Zakona o zaštiti okoliša  prilikom dodjeljivanja koncesija. Ne ulazeći u pravne aspekte, zabrinjavajuće je da uopće postoji i mrvica "sive zone" u tumačenju zakona. Kada se radi o okolišno osjetljivom pitanju kao što je istraživanje i proizvodnje nafte i plina iz Jadrana, zakon mora biti jasan i nedvosmislen i ne smije nikom ostavljati prostora za različite interpretacije.

Drugo što mi se ne sviđa su opetovane izjave iz nadležnog ministarstva i Agencije za ugljikovodike da sve kompanije koje su se javile na natječaj rade po najvišim svjetskim tehnološkim standardima, te da je Hrvatska u ugovor isto tako postavila zahtjeve za najvišim standardima vezanim uz zaštitu okoliša, kontrolom aktivnosti, te da koncesionari moraju imati uplaćenu policu osiguranja prema trećim osobama za razne slučajeve, uključivo i ekološke štete. Međutim, znamo da je i BP u Meksičkom zaljevu trebao raditi prema najvišim tehnološkim standardima i procedurama, a došlo je do velikog ekološkog incidenta. Često zaboravljamo na faktor "čovjeka" koji je uvijek najslabija karika u tehnološkom lancu i do incidenta u Meksičkom zaljevu došlo je isključivo uslijed ljudskog faktora (bez obzira da li je to bila nenamjerna ljudske pogreška ili kalkulativni potez u cilju mogućeg ostvarivanja neke koristi osobno i/ili za kompaniju).

Stoga prethodno navedene izjave zvuče pomalo reaktivno; mi smo se pokrili zakonom, ugradili u njega određene klauzule (uz ostalo i inspekcijski nadzor i police osiguranja) i time smo kao država/zakonodavac svoj dio napravili. Međutim, ako se svi slažemo da je Jadransko more jedno od najljepših na svijetu, mi moramo djelovati proaktivno, stvarati nove, bolje standarde zaštite okoliša, drugim riječima moramo dodatno podići letvicu. Prema tome, pitanje je je li dovoljno postaviti najviše općenite tehnološke standarde, ili bi mi trebali postaviti i neka pravila i odredbe koji bi bili specifični za Jadran, kakve još nitko u svijetu do sada nije postavio i time dodatno osigurati njegovu zaštitu. U to bi se trebale uključiti sve političke opcije, nevladine udruge i naravno struka i postaviti za Jadran specifične tehnološke i ekološke standarde, kao i vrlo jasne kriterije inspekcijskog nadzora (tko, što i kako često). Jer znamo da nam provođenje zakona nije uvijek najbolja strana. I američki federalni energetski regulator donio je posebne uvjete i pravila vezano uz moguće istraživanje i proizvodnju nafte i plina na Arktiku.

Bespotreban strah 
Druga, ali nešto malo manje vruća tema je LNG prihvatni termina na Krku. Građani pričaju o LNG-u, ali zapravo slabo znaju o kakvom se to energentu radi. LNG (ili na hrvatskom UPP odnosno ukapljeni prirodni plin) nije ništa drugo nego plin kakav koristimo i u našim kućanstvima putem plinske mreže, jedino što se UPP transportira i skladišti u tekućem stanju. Prirodni plin se pridobiva direktno iz zemlje, te ga razlikujemo od naftnog plina koji se dobiva u rafinerijama preradom nafte. Da bi se prirodni plin pretvorio u tekuće stanje potrebno ga je ohladiti na temperaturu od oko minus 160 stupnjeva i tada zauzima samo 600-ti dio volumena u odnosu na njegov volumen u plinovitom stanju, i stoga je UPP pogodan (isplativ) za transport brodom na velike udaljenosti (isto kao i nafta koja stiže brodovima u Omišalj).

Lokalno stanovništvo bespotrebno se boji potencijalnih rizika vezanih uz transport i skladištenje LNG-a uspoređujući brodove koji bi dolazili na Krk s tempiranim bombama. Zato kao primjer navodim Japan koji gotovo sve svoje potrebe za plinom dobiva brodovima nakrcanim UPP-om. Svakih dvadesetak sati jedan brod sa LNG-jem uđe u Tokijsku luku i do sada nije zabilježen niti jedan ozbiljniji incident jer su u tom poslu sigurnosne mjere i kontrole kao i njihovo provođenje rigorozni. Dakle, opet se vraćamo na pitanje kontrole i nadzora koje treba staviti isključivo u ruke struke. 

Energetska neovisnost
Shvatljiva je briga određenih skupina hoće li i u kojoj mjeri ti projekti utjecati na naše živote, što će biti s eko sistemom i turizmom, ali sa druge strane imamo i zanemarivanje pozitivnih ekonomskih i geopolitičkih utjecaja i naravno povećanje naše energetske neovisnosti. Dakle, u potpunosti podržavan navedene projekte pod uvjetom da imamo vrlo rigorozna pravila, kao i strukturiran i nedvosmislen inspekcijski nadzor i kontrolu nad kompanijama koje će obavljati sve navedene djelatnosti. Ako ćemo tako raditi, uvjerenja sam da možemo spojiti tri stvari koje su tu najvažnije: 1.) kao zemlja biti manje energetski neovisni 2.) zaposliti naše ljude i tvrtke i pozitivno utjecati na BDP zemlje i 3.) sačuvati Jadran lijep kakav je danas i za slijedeće generacije.    

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’