U Hrvatskoj nema propisa koji bi zabranjivali upotrebu fosfata u proizvodnji deterdženata ili ostalih štetnih kemikalija u toj i kozmetičkoj industriji, a koje bi bile ekološki prihvatljive. Iako su u EU vrlo strogi propisi koji se moraju u proizvodnji poštivati, i tamošnje udruge za zaštitu potrošača tvrde da još postoji na tisuće kemikalija u proizvodnji deterdženata i kozmetike koje nikad nisu bile dovoljno istražene pa se i ne zna njihova potencijalna opasnost. A o tomu kada će se takvi propisi i kako morati primjenjivati i u Hrvatskoj, bilo je riječi na stručnom skupu pod nazivom “Kozmetika i deterdženti – novi propisi, prilagodba, primjena”, koji je od 9. do 11. svibnja organiziralo u Šibeniku Hrvatsko društvo kozmetičkih kemičara (HDKK). U posljednjih deset godina proizvodnja deterdženata i sredstava za čišćenje u Hrvatskoj je udvostručena, sa 37.174 tone u 1995. na 77.822 tone u 2006. No proizvodnja kozmetičkih proizvoda imala je vrlo blagi rast i s 2523 tone u 1995. porasla je na 2869 tona u prošloj godini. U proizvodnji sapuna, deterdženata, sredstava za pranje, parfema i toaletno-kozmetičkih proizvoda u 2005., prema izvješću Marine Biškupec iz HGK sa seminara u Šibeniku, najveći hrvatski proizvođači bili su Saponia, Labud, Neva, Annyer i Biokozmetika. Ukupno u ovim proizvodnjama je registrirano 68 tvrtki koje su ostvarile 844 milijuna kuna ukupnog prihoda i zapošljavale te godine oko 1500 ljudi. Glavna obilježja su im visoka ovisnost o uvozu sirovina, snažna prisutnost velikih i svjetskih proizvođača te s time otežano poslovanje. Međutim, napominje Marina Biškupec, na vrlo su visokoj razini kvaliteta proizvoda velikih i većine malih domaćih proizvođača o čemu svjedoči njihova etabliranost na tržištima. Dapače, njihove su robne marke poznate i u regiji, primjerice Faks, Čarli, Arf, Rubel, Ornel, Likvi, Zirodent…

Istodobno je u posljednjih godina zabilježen iznimno visok uvoz kozmetike i sredstava za čišćenje. Djelomice zato što je potrošnja kozmetike u razvijenim državama Europe dostigla visoku razinu. Zapadnoeuropska kozmetička industrija integrirana je s proizvodnjom sredstava za pranje i proizvodnja kozmetike vrijednosno je ravna proizvodnji sredstava za pranje. U tom dijelu kontinenta su i najveći proizvođači, a najveća tržišta su u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Budući da je rast potrošnje u zapadnoj Europi iznosio svega jedan posto posljednjih godina, takvi trendovi očekuju se i dalje. No rast će u ukupnim troškovima troškovi razvoja zbog postizanja ciljeva u smanjenju otpada, zaštite okoliša i ljudskog zdravlja. Ivona Vidić Štrac i Vjera Haberle iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo rekle su predstavljajući u Šibeniku nove propise, kako je Hrvatska u siječnju 2006. na dubinskom snimanju u Bruxellesu preuzela obvezu zakonskog uređenja područja kemikalija i deterdženata te kozmetike. U izradi je novi pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata kojim se nastoji proizvođače upoznati i prilagoditi propisima koji će se danom ulaska u EU primjenjivati. Deterdženti će morati imati deklaracije o sadržaju sastojaka ako se oni dodaju u kocentraciji većoj od 0,2 posto prema masi, a odnose se na fosfate, fosfonate, anionske površinski aktivne tvari, izbjeljivače, fenole itd. Deterdžent, primjerice, u okviru deklaracije treba imati i potrebne oznake vezane za zaštitu okoliša te broj rješenja vodopravne dozvole. Što se tiče kozmetike, većim dijelom postojeći pravilnik je, kažu, već usklađen s direktivom, posebice u odnosu na deklariranje proizvoda, osim odredbe o “simbolu otvorene posudice” ili PAO znaka, koja je reguliran drugim pravilnikom.