Hoće li OPEC dobiti novu članicu, Bosnu i Hercegovinu, pitanje je koje sve više zabavlja široku i zaokuplja i brine stručnu javnost. Vijest o bosanskim piramidama, a nedugo nakon toga i naftnim nalazištima u susjednoj državi nešto je na što se možete nasmijati ili se nad tim zamisliti – nikako ostati ravnodušan.

Priča o piramidama je već bačena u zapečak i gotovo je više nitko ne poteže, no nafta. U BiH postoji poslovica Što se Fati htilo, to se Fati snilo. U doba naftne krize, odnosno cijene nafte koja varira između 50 i 150 USD, a prije samo koju godinu bila je oko 20 USD, poduzetnim ljudima na pamet padaju različite ideje. Vijest da kanadska grupacija planira investirati 40 milijuna eura u istraživanje nafte u okolici Tuzle je, u najmanju ruku, zanimljiva. Iako nema službene i nezavisne potvrde te informacije, koja je puštena s tamošnjeg Rudarsko-geološkog fakulteta, a prenijeli su je mnogi mediji, ništa nije nemoguće. Naravno, da je moguće da je u Tuzli nešto krivo shvaćeno ili prevedeno i da je 40 milijuna, ako jest, namijenjeno bilo čemu drugome. No, naravno da je opcija da je Balkan novi Bliski istok. Ako ne po nafti, onda barem po političkoj nestabilnosti. Bosna i Hercegovina u društvu Alžira, Libije, Nigerije, Irana, Iraka, Kuvajta, Katara, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Venezuele te povremeno Indonezije, Gabona i Ekvadora. Sve odreda same “stabilne i demokratske” države kojima je ponajprije stalo do dobrobiti njihovih građana. Saudijska Arabija sa 10,37 milijuna barela dnevno, Rusija sa 9,27 milijuna barela, Sjedinjene Američke Države 8,69 milijuna barela. Može li se tu ugurati i Bosna? Tko zna. Ako da, Hrvatska će barem moći zaraditi na naftovodima.