Rješavanje nelikvidnosti i poreznih dugova kojih se početkom mandata Vlade Zorana Milanovića akumuliralo oko 51 milijardu kuna jedno su od postignuća kojim se u Vladi redovito pohvale.

Nažalost, to što iznos tih dugova danas počinje brojkom tri, a ne pet, proračun nije baš jako osjetio. Prema nekim procjenama, taj uspjeh se s aspekta proračuna u prošloj godini mjeri tek stotinama milijuna, a ne milijardama kuna. Jesu li suradnici ministra Slavka Linića doista uvjeravali da će se "čvrstom rukom" (a računa se da "živi" tj. aktivni porezni obveznici duguju 25,8 milijardi) u proračun sliti znatno više novca? I mogu li se ove godine očekivati bitno bolji učinci pojačanog utjerivanja poreza i pojačanih priljeva slijedom nekoliko rundi reprograma? Procjene s tim u vezi važne su i za aktualnu pripremu rebalansa, pogotovo sada kad se – za razliku od izvornog plana proračuna za 2014. – zna koje su stvarne startne pozicije i ostvarenje 2013.

Naravno, to što je Ministarstvo financija plan proračuna prezentiralo stavljajući planske brojke u odnos s onima iz prvog rebalansa ne znači da je baš na njima i radilo projekcije 2014. No, dojam je da je u njih, i mimo pretpostavljene optimistične stope rasta BDP-a (1,3 posto) ugrađeno više optimizma i u pogledu fiskalnog kapaciteta potvrđenog lani.Plan prihoda od poreza (koji čine blizu 60 posto ukupnih prihoda) ostao je nedostižan i nakon što se pri rebalansu početkom prosinca korigirao sa 66 na 63,8 milijarde kuna. Na kraju studenoga prikupljeno je 57,3 milijarde kuna raznih poreza, što je 2,5 milijarde kuna manje nego lani, a do ispunjenja godišnjeg plana poreznici su trebali u posljednjem mjesecu ubrati 6,5 milijardi kuna ili gotovo trećinu više nego u istom mjesecu 2012.

Ta kaskanja najviše su posljedica slabijeg utrška poreza na dodanu vrijednost. PDV je lani proračunu donio približno 40,1 milijardu kuna, tj. pola milijarde kuna manje nego u 2012. i 1,2 milijarde manje u odnosu na zadnji plan za 2013. Uz takvo ostvarenje izvorni plan za ovu godinu od 42,5 milijarde kuna PDV-a više ne predstavlja porast za tri posto (prema zadnjem rebalansu) već je to porast za 6 posto. Može li kretanje (nominalne) osobne potrošnje, povećanje međustope PDV-a, postupno rješavanje poreznih dugova (reprogrami) te cjelogodišnji efekt fiskalizacije donijeti šest posto bolji utržak PDV-a nego lani? Nažalost, lošije startne pozicije, koje znače i ambicioznije stope rasta od iskazanih u važećem planu proračuna, vrijede i kod doprinosa ili npr. pomoći (EU).

Ministar Linić rekao je da bi se razgovori vezi s rebalansom više-manje trebali odraditi do kraja ovog mjeseca. Kako se 28. siječnja očekuje očitovanje Vijeća ministara EU na preporuke Europske komisije vezane uz postupak za prekomjerni deficit, razglabanja u Vladi o prihodima i rashodima će vjerojatno ući i u veljaču. No, budući da je i ministar zdravstva Rajko Ostojić priznanjem o više od milijardu kuna novih gubitaka u sustavu zdravstva u 2013. na neki način potvrdio i ocjene da je stvarni deficit ipak bio veći nego što to sugeriraju službene brojke, čini se da je za eskiviranja sve manje i prostora i vremena. Pa čak ako EK pokaže i nešto više fleksibilnosti u pogledu tempa zahtijevane prilagodbe.