Naizgled beskrajni pregovori između nove grčke vlade i njenih međunarodnih vjerovnika – Međunarodnog monetarnog fonda, Europske središnje banke i Europske komisije – vezano uz novi dogovor o pozajmici ušli su u opasnu fazu. U ovom trenutku pogreška na bilo kojoj strani mogla bi postati okidač za nepriliku takvih razmjera da bi ona mogla ubrzati pojavljivanje nove krize u Europi.

Čini se da je MMF spreman odustati – ponajprije uslijed nedavnog otkrića da bi Grčka mogla imati mali primarni proračunski deficit (koji isključuje plaćanje kamata) ove godine, umjesto znatnog proračunskog suficita kako je bilo planirano. Ali, uslijed ponovnog potonuća grčkog gospodarstva, njena vlada je uvjerena da trenutni plan otplate duga nije učinkovit i da on to nikad neće ni biti ako se ne provedu značajne prilagodbe. Od temeljne važnosti za uvjete sanacije grčkog duga je priča – potkrepljena njenim tekućim gospodarskim mukama – da je ona žrtvom prekomjerno strogih mjera štednje.

Ali tu je zapostavljena presudna činjenica: mjere stroge štednje funkcionirale su u Europi i u drugim zemljama zahvaćenim krizom. Štoviše, Portugal, Irska, Španjolska, pa čak i Cipar pokazuju jasne znakove oporavka, s napokon dočekanim padom nezaposlenosti i povratom pristupa tržištima kapitala. 

Iluzoran rast izvoza
Zašto se Grčka razlikuje? Ukratko – radi izvoza. U svim ostalim zemljama zahvaćenim krizom (i, zaista, u većini desetaka zemalja koje su u posljednjim desetljećima primale pozajmice od MMF-a), povećani izvoz neutralizirao je, barem djelomično, udarac koji je primila potražnja kad su njihove vlade srezale potrošnju i povećale poreze u cilju balansiranja svojih knjiga. Naravno, u velikom gospodarstvu, primjerice u SAD-u ili u eurozoni, gdje vanjski izvori financiranja nisu problem, pokušaj smanjivanja proračunskog deficita mogao bi dovesti do tako velikog pada potražnje (a time i poreznih prihoda) da bi stroge mjere štednje postale samoporažavajuće. Ali taj se argument ne može primijeniti na Grčku.

Zapravo, Grčka je imala vrlo velik deficit tekućeg računa platne bilance koji je premašivao 10% BDP-a kad su vanjski izvori financiranja odjednom presušili u razdoblju između 2008. i 2009. i doveli do podešavanja domaće potrošnje. Da grčka vlada nije izvela to podešavanje, domaća potražnja i zapošljavanje bi zasigurno bili ostali na višoj razini – a isto vrijedi i za uvoz i veliki vanjski deficit. Stoga, dok su mjere stroge štednje uzrokovale duboku recesiju, one su omogućile Grčkoj izbjegavanje velikih vanjskih deficita, te time smanjile obim sanacije koji je toj zemlji neophodan. Izvozna performansa stoga je ključna u izbjegavanju zamki mjera stroge štednje. Problem kod Grčke je da je i mali rast izvoza, koji je iskusila u posljednje vrijeme, uvelike iluzoran, jer proizlazi uglavnom iz naftnih derivata.

Budući da Grčka ne proizvodi naftu, to može značiti samo da grčki prerađivači nafte, čiji su kapaciteti trenutno prekomjerni, jednostavno izvoze uvezenu sirovu naftu u malo izmijenjenom obliku. Uslijed rafinerijskih marži uglavnom ispod 5%, gospodarstvo izvlači malu dodanu vrijednost iz tog izvoza. Ostali izvoz koji je zabilježio porast, poput izvoza metala, suočen je sa sličnim problemima. Nadalje, najveći grčki izvoz usluga, morsko brodarstvo, ima malo stvarnih poveznica s ostatkom gospodarstva, iz razloga što tvrtke u tom sektoru ne plaćaju poreze i zapošljavaju malo Grka. Činjenica da su cijene robe na globalnom tržištu, o kojima ovise cijene u brodarstvu, u posljednje vrijeme u padu dodatno potkopava gospodarski doprinos tog sektora.

U međuvremenu, na industrijske proizvode, koji doprinose domaćoj vrijednosti i zapošljavanju, otpada samo mali udio u ukupnom grčkom izvozu. Zaista, pravilno izmjerena ukupna grčka vanjskotrgovinska razmjena, iznosi samo 12% njenog BDP-a, znatno manje nego što bi se očekivalo od tako malog gospodarstva. Još je sablažnjivija činjenica da je ukupan grčki trgovinski deficit (uključujući robu i usluge) bio još viši 2008. i iznosio 13% BDP-a, što podrazumijeva da, u cilju izbjegavanja naknadnog pada uvoza, te time i domaće potražnje, izvoz se trebao više nego udvostručiti. 

Portugalski suficit
Za razliku od toga, u Portugalu je trgovinski deficit iznosio samo oko jedne trećine izvoza u 2008., što znači da je izvoz trebao porasti za jednu trećinu kako bi zatvorio vanjski deficit, bez potrebe za smanjenjem uvoza. Od tada je Portugal povećao izvoz kumulativno za više od jedne četvrtine, pa stoga, unatoč blagom porastu uvoza od 2007., ta zemlja ima trgovinski suficit. Grčki trgovinski deficit se nesumnjivo smanjio, ali samo kao posljedica velikog pada uvoza. U međuvremenu, izvoz je stagnirao, čak i kad su plaće pale za više od 20%. Upravo to, a ne mjere stroge štednje, je pravi problem Grčke. Da je Grčka iskusila isti rast izvoza poput Portugala (zemlje slične veličine i dohotka po glavi stanovnika), ne bi bila iskusila tako duboku recesiju, a porezni prihodi bili bi viši, što bi znatno olakšalo vladi postizanje primarnog proračunskog suficita.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Sličnosti s Argentinom 
To ukazuje na činjenicu da bi kombinacija fiskalne konsolidacije, nižih plaća i reformi usredotočenih na izvoz, omogućila Grčkoj kretanje prema održivom oporavku. Taj je pristup prethodno bio iskušan, a doživio je neuspjeh samo jednom, kad Argentina nije uspjela podmiriti svoj vanjski dug 2002., te je bila primorana prekršiti 1:1 fiksiranost tečaja pezosa prema američkom dolaru, koja je bila potrajala jedno desetljeće. Nažalost, Grčka nalikuje Argentini u dva aspekta.

Obje zemlje imaju malen izvozni sektor, što znatno otežava vanjska podešavanja; i obje imaju strukturu izvoza koja je usredotočena prema robi, čija se ponuda vrlo vjerojatno neće znatno promijeniti, čak i uslijed provedbe strukturnih reformi ili pada plaća. To naravno ne znači da je Grčka osuđena slijediti put Argentine prema neispunjenju obveza. Ali to naglašava izazov s kojim je danas ta zemlja suočena – ponovna izgradnja izvoznog sektora od samog početka. Vrijeme je da grčka vlada prepozna taj imperativ i proširi raspon pregovora sa svojim vjerovnicima, te uključi u pregovore ne samo proračun, već i strategije za poticanje izvoza. Ali Grčka mora najprije shvatiti da joj mjere stroge štednje nisu neprijatelj. 

© Project Syndicate, 2015.