Prvi poljoprivrednik Europske komisije povjerenik Phil Hogan odveo je u Kinu i Japan ekipu u kojoj su predstavnici 60 europskih tvrtki, razgovarat će o mogućem povećanju izvoza. Okvir za ovu poslovnu turneju dala su nova pravila Komisije koja je stisnuta škarama ruskog embarga i globalne krize izdvojila 100 milijuna eura za promociju europskih prehrambenih proizvoda na trećim tržištima. Od početka godine s istom namjerom odrađeni su Kolumbija i Meksiko, dok se planovi kroje za Vijetnam i Indoneziju.

Ni prije, a ni sada s Hoganom ne putuje nitko iz Hrvatske. Javni poziv objavljen je na webu EK, u dnevnoj frci za opstankom tvrtke ga nisu otkrile, no taj se propust ne može etiketirati kao neoprostiv gaf. Što se pak ne može reći za činovnike i diplomate iz Stalnog predstavništva RH pri Europskoj uniji koje plaćaju porezni obveznici, te za predstavnike komora i udruga čije plaće namiruju tvrtke članarinama, a ostale su uskraćene za obavijest. Uz Nijemce, Francuze, Belgijance, Grke, Dance, Španjolce, Irce, Poljake i Bugare s Hoganom su i Talijani, najveći izvoznici među članicama Unije na treća i intra EU tržište.

Opet idu iako je njihova vlada nedugo u veleposlanstvu u Pekingu čak po treći puta ugostila više od 200 kineskih visokorangiranih dužnosnika čija su radna mjesta vezana uz sigurnost hrane i uvoz.  Svi uokolo nas sustavno se trse biti kvalitetan servis svojim tvrtkama u trasiranju kanala kroz koje će povećati izvoz, dok Hrvatska i dalje posrće pod sve većim uvozom. Tako će 2015. ostati zapamćena kao godina u kojoj je zabilježen povijesno negativan rekord, deficit u asortimanu koji se veže uz segment stočarstva (meso, mlijeko, mesne prerađevine) iznosio je 517 milijuna eura i bio 55 posto veći nego 2012.  

Rušenje zaposlenosti 
Stječe se dojam da sve bivše, a za sada ni aktualna vlada RH nisu zainteresirane za pronaći model kojim će uspješno pogurati rast proizvodnje, kako kroz potrošnju u javnim ustanovama financiranim iz državnog proračuna, tako i otvaranjem novih izvoznih tržišta uz angažman gospodarske diplomacije. Ona pak nikako da zaživi i ispuni obveze onako kako to prakticiraju ostale članice EU. Golemim uvozom rušimo vlastitu zaposlenost i potičemo otvaranje novih radnih mjesta uz rast dodane vrijednosti u tuđim gospodarstvima. Zar ti detalji ne zvone na alarm?

Premijer Tihomir Orešković mora što prije reagirati namjerava li napraviti kvalitetan otklon od svih prethodnika, proizvodnju hrane Vlada RH mora gledati kao strateški sektor. Lani je uvoz svinjetine bio šest puta veći nego 2012., govedine gotovo četiri puta, peradi 40 posto. Trošak uvoza mliječnog asortimana između 2012. i 2015. rastao je sa 104 na 157 milijuna eura, dok je izvoz pao sa 48 na 43 milijuna. Urušio se rezultat i na mesnim proizvodima gdje smo do nedavno imali značajan suficit. Lanjski uvoz u odnosu na 2014. bio je veći 32 posto, izvoz se u tom razdoblju zadržao na 99 posto. Veliki problem zapravo je nestanak dijela proizvodnje, godišnjeg volumena iznad 10 tisuća tona, uzrokovan alociranjem pogona u susjedne zemlje nakon gubitka tržišta Cefte.  

Cjenovni igrokaz
Hrvatska je unutar EU definitivno najneuređenije tržište o čemu mogu svjedočiti trajno mlijeko i svinjetina, na policama trgovaca dostupni su po cijeni nižoj od proizvodnog troška. O (ne)kvaliteti hrane iz uvoza, igrokazu s cijenama i nedovoljnom nadzoru tržišta nakon razbijanja Državnog inspektorata 2013. ispisane su tisuće novinskih stupaca, no stanje je i dalje konfuzno i krajnje pogubno za domaću proizvodnju.  Premijer Orešković uz logistiku ministara poljoprivrede, financija i gospodarstva te partnerski odnos s poduzetnicima mora žurno pokrenuti aktivnosti za efikasniji nadzor tržišta ukoliko uskoro ne želi gledati kako prekomjerni uvoz zatire domaću proizvodnju, a time i radna mjesta. U fokus treba staviti kakvoću i cijenu proizvoda, te naravno što prije usvojiti zakon o poštenoj trgovačkoj praksi.