Zadnji posjeti kinu naveo me je na razmišljanje, ne samo o zgodnom i simpatičnom Henry Cavillu u ulozi Supermana, već o tome kako među uvodnim isječcima filma nisam vidjela najavu za niti jednu dramu ili triler. Uglavnom se radilo ili o SF žanru ili o akcijskim filmovima u kojima se zle sile bore protiv dobra. Razmišljajući dalje i pomalo istražujući, čini se kako u zadnje vrijeme cvatu filmovi koji se bave tematikom superheroja.

Od 2008. zaključno sa 2013. imamo tri Iron mana, dva Thora, dva Batmana, tri X-Mena, jednog Supermana, dva Spidermana i nezaobilazne Avengerse. Ima ih je još no trend superherojskih filmova od 2008. svakako je pozitivan i sve je manji vremenski razmak između novih nastavaka. Slično kao i zanimljivost da žene tijekom recesije kupuju više crvenih ruževa, čini se da potrošači generalno konzumiraju i više spasonosnih likova. Zapravo, svi nam poznati superheroji pojavili su se upravo u vrijeme Velike depresije 1930-ih i Drugog svjetskog rata i to u obliku stripova (Superman, Batman, Wonder Woman, Captain America i drugi). Prije ovih velikih svjetskih događaja, stripovi su bili lagano štivo s blesavim likovima i jeftinim forama. Nakon toga je nastupilo Zlatno doba stripova prepunih nadnaravnih moći koji ulijevaju nadu u sretan kraj. Kada su superheroji prešli na filmsko platno, vrhunac su doživjeli sa Vitezom tame iz 2008. koji je u svojoj kategoriji filmova do tada ostvario najveću dobit. Ukoliko pogledamo listu financijski najuspješnijih filmova, među prvih 5 dva su superherojska (The Avengers i Iron Man 3) a dva su SFF (Avatar i Harry Potter).

Što je sa Hrvatima u ovoj priči? Pa recimo da su filmovi i teme sa superherojima u Hrvatskoj na plodnom tlu. Osim loše ekonomske situacije i većine populacije u otežanoj i teškoj financijskoj situaciji, Hrvati su i veliki eskapisti. Eskapizam ili mentalni bijeg uključuje aktivnosti, najčešće zabave, koja nam pomažu udaljiti se ili „pobjeći“ od realnosti. Bježati od realnosti može se putem glazbe, knjiga, filmova, religije, hrane, psihostimulansa itd. U tržišnim istraživanjima potrošača eskapizam je vrijednost suprotna vrijednosti „realiteta“ i mjeri se tvrdnjom kao što je npr. „Rado gledam TV kako bi preusmjerio/la pozornost sa svakodnevnog života“ nasuprot tvrdnji „TV primarno gledam kako bi bio/bila informiran/a“. Dodamo li uz to podatak da 99 posto Hrvata gleda TV u prosjeku oko 18 sati tjedno, prosječan Hrvat „bježi“ u crnu kutiju barem dva i pol sata dnevno. Prema jednom istraživanju hrvatskih vrijednosnih orijentacija, 64 posto Hrvata zaokružuje prvu tvrdnju u odnosu na 53 posto zapadnoeuropskih građana. Nadalje, psiholozi i neuroznanstvenici procjenjuju da ljudi fantaziraju između 15 i 50 posto dnevnog vremena, a zanimljivo je da je sve donedavno fantaziranje smatrano gotovo patološkom aktivnošću.

Sve u svemu, kada je realnost bolna ili uznemirujuća, razvijamo razne obrambene mehanizme. Eskapizam, kao takav, daje nam mogućnost da „odlutamo“ na neko sigurnije mjesto i jedno što je u tom trenutku važno je da se osjećamo bolje. Naravno, do problema dolazi kada nas dodir s realitetom bolno osvijesti u vlastitoj nemoći da nešto promijenimo. U svakom slučaju, malo zdravog eskapizma u obliku slušanja glazbe, čitanja i gledanja zgodnih superheroja svakako je bolji izbor od autodestruktivnog ponašanja. Stoga, kada lakoća postojanja postane nepodnošljiva, dopustite si malo eskapizma. Samo ne zaboravite naviti alarm.

Autorica je predavačica na ZŠEM-u