Kad se početkom godine država zadužila za 8,5 milijardi kuna obećavajući približno tri posto prinosa ulagačima, jednako kao i prije mjesec dana za posudbu tri milijarde kuna, iz Vlade su zadovoljno isticali da se radi o povijesno najboljim uvjetima od izlaska Hrvatske na međunarodna tržišta.

I, zaista, u usporedbi s 5,5 i više, ili preko 9(!) posto koliko je HAC potpisao JP Morganu 2009. godine, ministar financija Zdravko Marić je danas u neizmjerno boljoj poziciji. Niža cijena koju su kreditori voljni dati posljedica je niže premije rizika Hrvatske, a koja je u posljednjih godinu i pol dana u silaznoj putanji. U 18 mjeseci ugrubo, percepcija rizika Hrvatske u očima vjerovnika se prepolovila. 

Skok rejtinga
U brojkama mjereno CDS-om, odnosno premijom osiguranja od kreditnog rizika, rizičnost države pala je s 300 na 145 bodova krajem lipnja, a trend pada nastavljen je i u srpnju. Razlozi pada rizičnosti mogu se tražiti kod kuće i u inozemstvu. U moru novca kojim su preplavljena financijska tržišta, neminovan je pad kamatnih stopa za sve, pa i Hrvatsku. Budući da je od početka 2016. pala domaća premija, dok je komprimirana premija rizika CEE zemlja ostala više-manje ista, oko 100 baznih bodova, daje zaključiti da su tržišta nagradila fiskalnu konsolidaciju – rezanje fiskalnog manjka te stavljanje javnog dug pod kontrolu. Drugim riječima, kreditni rejting najprije je porastao u praksi, a to je tržište. Slijedi papir, odnosno potvrda rejting agencija. 

Pijani bogataši
Iz pada CDS-a grmi nekoliko signifikantnih zaključaka. Prvi i osnovni; cijena novca koju plaćamo na dug ovisi o našim potezima. (Mala digresija; Hrvatska nije dovoljno bitna ekonomski ni politički poput Mađarske ili Poljske koje zbog problematičnih politika tržišta trenutno penaliziraju rastom premija.) Kao mala nebitna zemlja, unutar  statističke greške u EU okvirima, možda letimo ispod radara, ali ponašanje poput pijanih bogataša dok realno nosimo "gaće na štapu" gomilajući manjak i javni dug, direktno nam pumpa premiju rizika i cijenu duga.

Eskalacija je zaustavljena na ivici: s javnim dugom preko 80 posto i izdacima za kamate od 3,5 posto BDP-a i rejtingom "u smeću" i puzajućim rastom ispod tri posto. Drugo, činjenica da je stabilizacijom javnih financija CDS prepolovljen dok CEE regiji više manje tu negdje, dokazuje da je ključno pospremanje u vlastitom dvorištu. S druge strane, isto ne znači da skok kamata u svijetu nećemo osjetiti među prvima baš mi kao zemlja s izraženim makro neravnotežama. 

Što kad stignu oblaci?
Ne kaže se uzalud da bankari daju kišobran kad sunce sije, a traže ga natrag kad dođu oblaci. Hrvatska je i dalje neslavna rekorderka po visini javnog duga, izdataka za kamate u BDP-u i krhkom rastu. Nažalost, pravi posao tek slijedi. Umjesto dijeljenja šakom i kapom iz proračuna po principu 'najglasnijem najviše, a o dugovima ćemo kasnije' (sjetimo se branitelja ili bespotrebnih aviona dok zdravstvo, primjerice, grca s oko 8 milijardi kuna dugova), proračun za 2018. za koji se već izrađuju inicijalne smjernice trebao bi rezati javnu potrošnju. Bez toga nema pada premije rizika ni cijene kredita za Vladu, a s time ni za nas, obične smrtnike, kad pokucamo na vrata banaka.