Dok se svijet s naporom pokušava oporaviti od globalne krize, nekonvencionalna monetarna politika koju su brojne razvijene zemlje usvojile zbog nje naizgled su postale opće prihvaćene. No, legitimno je pitanje jesu li koristi tih mjera na razini države već potaknule štetno prelijevanje na druga gospodarstva.

Zanemarivanje tog prelijevanja moglo bi skrenuti svjetsko gospodarstvo na opasan put prema nekonvencionalnom monetarnom cjenkanju. Žele li osigurati održiv rast, svjetski čelnici morat će iznova ispitati međunarodna pravila monetarne igre, a razvijene države, baš kao i gospodarstva u usponu, usvojiti uzajamno korisnije monetarne mjere.Nekonvencionalne mjere poput kvantitativnog olakšanja imaju svoju ulogu: kada su tržišta disfunkcionalna, guverneri središnjih banaka prisiljeni su razmišljati inovativno. No, problemi nastaju kad se te mjere prošire onkraj ispravaka tržišnih mana; dobrobiti za države pritom su u najboljem slučaju nejasne jer su gospodarstva dubinski oštećena ili su im potrebne ozbiljne reforme, dok prelijevanja takvih mjera potiču previranja cijena goriva i kapitala.

Dvije temeljne prijetnje
Bolja koordinacija središnjih banaka pridonijela bi tome da monetarne mjere postignu ono što trebaju na domaćoj razini bez prekomjernih negativnih učinaka drugdje. Ovlasti čelnika utjecajnih središnjih banaka trebale bi se proširiti tako da uzimaju u obzir i prelijevanja, što bi mjerodavne prisililo da izbjegavaju nekonvencionalne mjere s negativnim učincima po ostala gospodarstva. Središnje banke, u nastojanju da ograniče priljev kapitala i rast valutnog tečaja, riskiraju ostati zatočene u ciklusu konkurentnog olakšanja s ciljem maksimalnog iskorištavanja svoje zemlje u ionako slaboj potražnji. Uz rijetkeiznimke, dužnosnici u multilateralnim institucijama još ne propituju nekonvencionalne monetarne mjere te ih uglavnom entuzijastično prihvaćaju i provode.

U takvom pristupu počivaju dvije temeljne prijetnje.Prvi rizik je poništavanje pravila igre. Zagovaranje nekonvencionalnih monetarnih mjera neupitno je istovjetno tvrdnji da je primjereno izobličiti cijene kapitala ako postoje druga domaća ograničenja rasta. Prema istom mjerilu, bilo bi prihvatljivo da zemlje počnu prakticirati tzv. vanjsko kvantitativno olakšanje, što bi značilo da središnje banke interveniraju u spuštanje valutnoga tečaja dok istodobno gomilaju zalihe. Ako neto prelijevanja ne određuju međunarodno prihvatljive mjere, multilateralne institucije ne mogu tvrditi da je vanjsko kvantitativno olakšanje protivno pravilima igre.Kvantitativno olakšanje primjenjuje se primarno u situacijama u kojima su banke bez ikakvih dodatnih pitanja spremne zadržati goleme količine rezervi, obično kad su kreditni kanali blokirani, a ostali izvori potražnje osjetljive na kamatnu stopu oslabljeni. U takvim situacijama kvantitativno olašanje funkcionira ponajprije time što mijenja valutni tečaj i potražnju među državama.

Prekogranični rizici
Druga opasnost nespremnost je temeljnih zemalja da uzmu u obzir prelijevanja, što nanosi nenamjernu usputnu štetu državama primateljima te uzrokuje njihovo djelovanje u vlastitom interesu. Premda su središnje banke zemalja na izvoru jasno dale do znanja da će domaći uvjeti voditi njihov izlaz iz nekonvencionalnih mjera, ne otkrivaju kako bi reagirale na previranja u inozemstvu.Nameće se očit zaključak, koji potkrepljuju najnovija previranja na financijskim tržištima koja su uslijedila nakon američke najave da će nakon pet godina ukinuti kvantitativno olakšanje: zemlje primatelji ostaju prepuštene same sebi. Posljedica je da se gospodarstva u usponu sve više boje visokog deficita te im prioritet postaje održavanje valutnog tečaja konkurentnim i gomilanje rezervi koje bi poslužile kao osiguranje u slučaju potresa. U razdoblju kad je opća potražnja nedostatna, je li to doista reakcija koju države na izvoru žele potaknuti?

Unatoč očitim prednostima proširenja ovlasti središnjih banaka tako da uključe i prelijevanja, takvu bi promjenu bilo iznimno teško uvesti u vremenu kad su domaće gospodarske brige važne za političko stanje od najveće važnosti. Praktičnije rješenje, barem zasad, bilo bi kad bi središnje banke izvornih država na drugi način protumačile svoje ovlasti te razmotrile srednjoročne učinke političkih reakcija zemalja primatelja, kao što su održive intervencije u valutni tečaj.Tako bi središnje banke postale sposobne prepoznati negativne učinke prelijevanja te ih do kraja ublažiti bez prekoračenja ovlasti. U svijetu u kojemu vlada slaba potražnja države se bacaju u uzaludnu konkurenciju za veći udio u njoj. U tom procesu stvaraju prekogranične rizike i prijetnje financijskom sektoru koje će postajati sve vidljivije kako pojedine države počnu odbacivati nekonvencionalne mjere. Kad je riječ o najvećoj boljci svjetskoga gospodarstva, ekstremno monetarno olakšanje pokazalo se više uzrokom negoli lijekom. Što prije to prihvatimo, to će snažniji biti globalni oporavak.

Project Syndicate, 2014.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?