Samo je naoko paradoksalno da otkad ne pokušavam namlatiti lovu, nego samo zaštititi imovinu, više nego dobro zarađujem na burzi. No, kako to obično biva, poneki dobar ishod, a kamo li serija (HBAS, LURA, VIRO, VPIK, HLF) povećaju ugled u publici, i nema druge nego da – savjet ne tražim, niti bih ga dao – krajnje grubo razočaram ljude koji bi da makar uvijeno nešto savjetujem. Negdje na kraju osnovne škole prodavao sam šljive. Motokultivator s prikolicom, u njoj oko dvjesto kila šljiva idealnih za pekmez, vaga, nešto novca za kusur, i po selu sam prodavao šljive. U toj epizodi starom zarada nije bila presudna, pa mi je dao dramatično veći postotak nego što mi danas knjižari oduzimaju. Bilo je to doba stabilizacije, šećera nisu svi imali u svakom trenutku (ili su ga imali za kavu i kolače, ali ne i za pekmez).

Pouka vrijedi više od novca

Nema pekmeza, nema prodaje šljiva. Osim malo, da se ljudi zaslade. I tako je neke nedjelje stari rekao da me sad šalje u dio sela u kojem ljudi uvijek imaju šećera. Dobra je oklada da mi je pouka vrijedila više od novca koji sam zaradio prodajući šljive. Bitno prije 2007. godine, i krize, razmišljao sam što bih mogao prodati ‘ljudima koji uvijek imaju šećera’. Doista, što to trebaju ljudi koji, kakvo god bilo stanje u svijetu, kupuju jahturine? Propadnu li mediji kakve danas poznajemo – sad ne govorimo o mojoj ili kojoj već kompaniji, nego o cijeloj branši – ne bude li za mene mjesta u redefiniranim medijima, što bih mogao prodati Indijcima, Kinezima, a onda i Amerikancima i našim Europljanima? I tako sam počeo objavljivati na engleskom. Još 2002. godine Bože Čović je za Kapitol izdao knjigu o Karpolju. Prošao sam osam filtera Human Kineticsa, dospio sve do boarda, koji je zaključio da bi oni kao izdavač previše morali potrošiti na reklamu. Čović i ja smo pokrenuli one-page-web, bio sam valjda najveći spamer u Hrvata. Surfao sam webom, pronalazio adrese odbojkaških trenera, i ispostavilo se da jedan posto poslanih mailova u prva dva dana od slanja rezultira prodanim knjigama. Metoda je bila prenaporna, i odlučili smo se pričekati vremena u kojima će biti lakše obavijestiti ciljanu publiku da postojiš.

Vremena smo dočekali s Facebookom i drugim društvenim mrežama. Ideja je i dalje ista. Ako se u 200 zemalja proda po 200 primjeraka, to je 40.000 komada. Puta koliko već po komadu. Nevolja je što je em teško prodati jedan jedini primjerak, em su pirati na nekim mjestima napravili i rang-liste, natječu se čiji je PDF downloadalo više ljudi, pa sam na jednoj od takvih ljestvica vidio da je Karpolja neovlašteno skinulo 2000+ ljudi. No dobro, meni treba 200 poštenih po državi. Eksperimentirajući, nekih dana sam aktivnim sudjelovanjem na Facebooku znao prodavati 4 komada na sat. A kažem, vraški je teško prodati ma i jedan primjerak. Nisam unovčio honorar, jer Hrvatska s Amerikom nije imala ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja…

Dodatni prihod je ključan

Ohrabren eksperimentom s knjigom o najvećem odbojkaškom treneru svih vremena, a gledajući kako se godinu za godinom mediji pate, koristeći blagodat metode print on demand na engleskom sam objavio i na Amazonu počeo prodavati tri knjige, među kojima i sagu o Kostelićima. Poučno je, opako poučno, što je omjer prodaje Karpolja i Kostelića, uz podjednaku reklamu, 25:1 za Karpolja. A upravo – što bih mogao prodati ljudima koji uvijek imaju ‘šećera’? – dovršavam knjigu o mršavljenju, koju pišem sedam godina. Zasad su mi i knjige koje sam pišem i naklade drugih autora, kao onomad Greenblatta, hobi, ali ne makar kakav hobi, nego godinama priređujem teren za crne dane.

Uvjeren sam da bi ljudi iz srednje i niže klase morali ovladati osnovama investiranja, ali moja ključna riječ nije bogaćenje, nego dodatni prihod, mirovina. Sve radim na rok vječnost. U izdanje Kostelića na engleskom uložio sam cca 25.000 kuna, vratio nisam ni 1000, a mislim da je to jedno od najboljih ulaganja u mom životu. Kad vam kažem – savjet ne tražim, niti bih ga dao – nisam čovjek kojeg treba pitati kako se obogatiti. Moja zadnja linija obrane ja plac na kojem mogu proizvesti povrća i voća za preživljavanje, na kojemu je i bunar. Nije tu riječ o bogaćenju, nego preživljavanju. Sve više od kamate je super.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“