Ne planirati financije znači planirati gubitak. Iza ove duhovite opaske Michele Cirieca, predsjednika Uprave Generali osiguranja, izrečene na trećem okruglom stolu posvećenom Osobnim financijama u Hrvatskoj krije se zapravo alarmantna činjenica da Hrvatski građani uglavnom zanemaruju dugoročno financijsko planiranje.

Dvije najteže posljedice lošeg odnosa prema novcu su sve veća zaduženost građana s jedne strane i izostanak smišljene štednje koja bi im omogućila da izbjegnu siromaštvo u starijoj dobi s druge strane. Što učiniti i kako pomoći građanima da napokon počnu manje trošiti, a više štedjeti, te da dugoročno planiraju svoje osobne financije? Odgovor na to pitanje pokušali su pronaći i sudionici već spomenutog okruglog stola koji je pod nazivom “Cijeloživotno planiranje osobnih i obiteljskih financija” održan sredinom lipnja u organizaciji Udruge “Život u plusu”. Riječ je o Udruzi koja je, prema riječima njenog predsjednika Nikole Milijevića, osnovana s ciljem da se građanima pruži pomoć u upravljanju vlastitim financijama.

Dva su osnovna pravca rada Udruge “Život u plusu”, kaže Milijević. Prvi je edukacija građana za dugoročno planiranje i ovladavanje vlastitim financijama. Drugi je pomoć građanima koji su upali u financijske teškoće, a sami ne vide mogućnosti da se iz njih izvuku. Milijević je u svojim uvodnim napomenama naglasio kako nije Udruga ta koja će upravljati nečijim novcem niti preuzeti odgovornost za nečije planiranje i upravljanje financijama. Njezina je uloga čisto savjetodavna – građane se želi upozoriti na sve posljedice prekomjernog trošenja i zaduživanja, ali i na važnost štednje za starije dane s obzirom da mirovine takve kakve jesu ne mogu većini građana osigurati pristojan standard nakon završetka radnog vijeka.

Da, za dodatnu mirovinu

Na pitanje kako štedjeti i kako se pobrinuti za mirnu starost prva je odgovor ponudila Biserka Žalac, predsjednica Uprave Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva. “Da, za dodatnu mirovinu” naziv je njezine prezentacije kojom se građanima skreće pažnja na važnost trećeg, dobrovoljnog mirovinskog stupa za osiguranje pristojne mirovine.

Na početku mirovinske reforme, kaže Žalac, dosta se ulagalo u educiranje građana o mirovinskom sustavu. Danas je krajnje vrijeme da se zapostavljena edukacija građana o važnosti trećeg mirovinskog stupa za kapitalizaciju pristojne mirovine vrati u žarište interesa hrvatskih građana. To potvrđuju i upozoravajući podaci o omjeru radno aktivnog stanovništva i umirovljenika, te o vrlo malom broju onih koji su se dosad učlanili i neki od dobrovoljnih mirovinskih fondova.

Prema statističkim podacima HZMO-a u travanj ove godine u Hrvatskoj je bilo 1.599.437 aktivnih osiguranika i 1.133.713 korisnika mirovine. Prije samo 15 godina aktivnih osiguranika bilo je dva milijuna, a smanjenje njihovog broja dovelo je i do smanjenja realnih mirovina. Prosječna mirovina danas iznosi 2044,28 kune, a udio prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosi 40,55 posto. S druge strane, kaže Žalac, prema statističkim podacima Hanfe za travanj ove godine u Hrvatskoj je bilo 1.426.245 članova obveznih mirovinskih fondova koji u prosjeku mjesečno u fond koji su odabrali uplaćuju 250 kuna, te samo 113.341 član otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova koji u prosjeku mjesečno u fond koji su odabrali uplaćuju 223 kune. Dakle, za dobrovoljnu mirovinsku štednju odlučilo se manje od deset posto radnog stanovništva što je izuzetno mali broj.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Biserka Žalac pritom naglašava kako na visinu mirovine iz prvog i drugog stupa građani ne mogu utjecati, ali mogu donijeti odluku da štede u trećem stupu i na taj način sami preuzmu brigu o visini svoje mirovine. Mirovina se može početi koristiti već s navršenih pedeset godina života, dakle daleko prije nego što se steknu uvjeti za redovnu mirovinu. Mirovina se može koristiti doživotno ili na određeni niz godina. Privremeni ili trajni prekid uplata ne utječe na status članstva.

Kako do 233.276,22 kune?

Prednosti dobrovoljne mirovinske štednje u trećem mirovinskom stupu Biserka Žalac ilustrirala je i primjerom što ta štednja nosi. Prije svega to su visoki državni poticaji u visini od 25 posto na uplate do 5000 kuna godišnje uz istodobno korištenje povrata poreza na istu uplatu. Ako pretpostavimo da član otvorenog dobrovoljnog mirovinskog fonda kroz dvadeset godina trajanja članstva godišnje uplaćuje 5000 kuna, ukupno uplaćen iznos iznosit će 100.000 kuna, pripisani državni poticaj iznosit će 25.000 kuna, ukupan povrat poreza na dohodak obračunat po stopi 25 posto iznosit će 29.500 kuna, a ako tome pripišemo realan iznos uplate (prinos) od 70.500 kuna iznos kapitaliziranih sredstava na osobnom računu iznosit će 233.276,22 kune.

Što ulagač može dobiti za taj iznos? Odluka ovisi o njemu samom. Može se opredijeliti za jednokratnu isplatu trideset posto kapitaliziranog iznosa (69.983 kune) odmah, dakle iznos koji je uplatio tijekom cijelog izdvajanja za dobrovoljnu mirovinsku štednju, i mjesečnu isplatu 2477 kuna tijekom pet godina. Drugi izbor je doživotna mjesečna mirovina u iznosu od 1169 kuna.

Pitat će te starost…

Sudjelujući u radu okruglog stola Michele Cirieco rekao je kako bi jedan od slogana Udruge “Život u plusu” trebao biti: “Pitat će te starost gdje ti je bila mladost”. Jer, kaže on, prosječni hrvatski građanin još uvijek se teško odlučuje na štednju za stare dane i odlazak u mirovinu dočekuje financijski nedovoljno zbrinut. Lijek za to on vidi u većem prepoznavanju životnog osiguranja kao instrumenta dugoročnog osobnog i obiteljskog financijskog planiranja.

U zemljama Europske unije, kaže Cirieco, udio ulaganja u životna osiguranja u BDP-u iznosi 5,5 posto dok je u Hrvatskoj to samo 0,86 posto. Hrvatski građani očito još nisu prepoznali vrijednost tog u Americi, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i brojnim drugim zemljama najomiljenijeg načina štednje za starost. Prema Ciriecu upravo životna osiguranja imaju značajnu prednost u odnosu na druge vidove štednje jer jamče isplatu osigurane svote, a u kombinaciji s investicijskim fondovima nude veće prinose, a korisniku nude i dodatna osiguranje za njega i njegovu obitelj u nesretnim slučajevima.

Kao primjer isplativosti životnog osiguranja Cirieco je naveo novi proizvod Generali osiguranja i Privredne banke Zagreb. Riječ je o jedinstvenom paketu za dodatna primanja u mirovini pod nazivom Vizija. Ovim paketom životnog osiguranja korisnicima se pruža nova perspektiva financijske neovisnosti i po umirovljenju putem fleksibilne kombinacije ulaganja u police životnog osiguranja i investicijske fondove PBZ Investa. Konkretno to znači da osoba od 30 godina koja postane korisnik Vizije na 30 godina s godišnjom uplatom od 1000 eura i jednakim omjerom ulaganja u garantirani i investicijski dio može po isteku dogovorenog roka očekivati doživotnu mjesečnu rentu i do 684 eura. Dakako, pod uvjetom da se ostvare pretpostavljeni prinosi fondova od prosječno 10 posto godišnje. Na kraju svog izlaganja Cirieco se posebno založio da država fiskalno izjednači životna osiguranja s mirovinskim fondovima, a zauzeo se i za to da poslodavci uplaćuju životno osiguranje svojim zaposlenicima.

Poziv regulatoru

Da dugoročno osobno i obiteljsko planiranje nije vrlina ni u drugim bivšim socijalističkim zemljama, istaknuo je gost okruglog stola Marcin Rataj, koordinator projekta financijske edukacije u međunarodnoj organizaciji Centar za mikrofinanciranje sa sjedištem u Varšavi. Prema njegovim procjenama, u Poljskoj 5 milijuna domaćinstava, a u Ukrajini 10 milijuna treba hitnu financijsku poduku. Rataj je predstavio i program financijske edukacije za najšire pučanstvo pod nazivom “Planirajte svoju budućnost”.

U kraćoj raspravi na okruglom stolu istaknuta je potreba i opravdanost razgovora o mogućim mjerama kojima će se građane potaknuti na veće preuzimanje osobne odgovornosti u dugoročnom povećavanju vrijednosti osobne imovine i stvaranju financijske sigurnosti kroz mirovinsku štednju, životna osiguranja i različita ulaganja. Naglašeno je i da bi mediji morali posvećivati više pažnje toj tematici te da bi se u raspravu morali uključiti i predstavnici regulatora kako bi i država dobila jasnu ulogu kako u obuzdavanju prekomjerne potrošnje tako i u poticanjima različitih oblika mirovinske rente.

Na kraju okruglog stola Nikola Milijević je naglasio kako je ostvaren osnovni cilj, a taj je poticanje rasprave o najefikasnijem modelu pomoći građanima u ovladavanju vlastitim financijama. U Europi postoji nekoliko takvih modela, ali zbog različitih specifičnosti te je modele teško kopirati. Rasprava na okruglom stolu pomoć je i Udruzi “Život u plusu” koja je pri završetku izrade svog modela pomoći građanima kako u financijskom planiranju tako i u bijegu od prezaduženosti. Milijević je s posebnim zadovoljstvom najavio probni rad dežurnog telefona za savjetovanje građana kao i očekivanje da će već ove jeseni savjetovanje građana postati svakodnevna praksa Udruge. Najavljena je i tema novog okruglog koji će se održati početkom jeseni, a bit će posvećen osobnom stečaju kao jednom od mogućih i u svijetu dosta prihvaćenog načina za rješavanje financijskih problem Slovenija je, na primjer, već donijela i poseban zakon o osobnom stečaju, a zasigurno će iskustvo naših susjeda kao i ubrzano približavanje Hrvatske Europskoj uniji potaknuti i hrvatske zakonodavce da se odrede prema tom pitanju.

(Svijet osiguranja)