S obzirom na to da je većina svijeta usmjerena na gospodarsku nestabilnost i slab rast u naprednim zemljama, zemlje u razvoju, uz možda iznimku Kine, dobivaju razmjerno malo pozornosti. No, na tržišta u razvoju u cjelini nedavni je pad gospodarske djelatnosti u razvijenim zemljama nepovoljno utjecao. Mogu li se sama oporaviti? Glavna mlada tržišta bila su vodeći pokretači rasta u svijetu nakon financijske krize 2008., a donekle još uvijek jesu. No, njihova je otpornost uvijek bila funkcija njihove sposobnosti da stvore dovoljno minimalne zbirne potražnje da podupru vlastiti rast, a da ne moraju nadoknaditi goleme gubitke potražnje u razvijenim zemljama. Spoj zanemariva (ili čak negativna) rasta u Europi te znatno usporavanje rasta u SAD-u danas je stvorio taj gubitak te naštetio izvozu novih tržišta.

Financiranje trgovine

Europa je veliko izvozno odredište za mnoge zemlje u razvoju, a najveće je kinesko strano tržište. Kina je, pak, glavno tržište za konačne proizvode, poluproizvode (pa i one koji se koriste u proizvodnji gotovih proizvoda za izvoz) i robu. Val krize iz europskoga se stagnirajućeg gospodarstva brzo proširio na ostatak Azije i dalje. Štoviše, nije sam trgovinski sektor japanskoga gospodarstva jako osjetljiv na pad gospodarske djelatnosti u Kini, već je i nedavni sukob oko otoka Senkaku/Diaoyu povećao šanse za gospodarski raspad. Osim toga, japanski će gospodarski učinak i dalje biti slab jer netrgovinski sektor nije snažan pokretač rasta. Glavno je pitanje koje muči svjetsko gospodarstvo koliko će značajan biti pad rasta te koliko će trajati. Uz mudru reakciju u obliku gospodarske politike udar će vjerojatno biti blag i kratkotrajan.

Ključno pitanje koje ugrožava budućnost jest financiranje trgovine. Europske banke, koje su inače važan izvor financiranja trgovine, naglo su se povukle zbog problema adekvatnosti kapitala uslijed gubitaka kapitala pojedinih država, a u nekim slučajevima i uslijed kreditiranja tržišta nekretnina. Taj bi vakuum mogao smanjiti trgovinske tokove čak i ako potražnje bude. Naročito je u Aziji važan prioritet ispunjavanje vakuuma alternativnim mehanizmima financiranja. Iako je kineski trgovinski sektor iznimno izložen razvijenim gospodarstvima, vlada će vjerojatno prije prihvatiti kratkoročni pad gospodarskih djelatnosti nego potencijalno destabilizacijske poticajne mjere. S obzirom na rizik od ponovnog stvaranja krize na tržištu imovine, ne možemo očekivati dramatično kreditno olakšanje koje je uslijedilo nakon krize 2008. Ubrzani program javnih ulaganja koji izbjegava projekte s niskim prinosom nije isključen, no najbolje i najizglednije reakcije one su koje ubrzavaju rast domaće potrošnje putem povećanja dohotka kućanstava, uspješno razmještaju dohodak od državne imovine te jačaju kineski sustav socijalnog osiguranja radi smanjenja predostrožne štednje.

Brazilski izazov: veća ulaganja

Upravo je te ključne sastavnice Kina nedavno uvrstila u svoj dvanaesti Petogodišnji plan. Velike sustavne reforme u Kini dogodit će se nakon smjene vlasti, koja se očekuje u studenome. Prema većini navoda, tempo reformi za širenje tržišne strane gospodarstva mora se što prije ubrzati radi ostvarenja ambicioznih ekonomskih i socijalnih ciljeva u sljedećih pet godina. Neke su se države usprotivile globalnom trendu. Tako je, primjerice, Indonezija zabilježila ubrzanje rasta te porast povjerenja tvrtki i potrošača, što je ulaganja povećalo na gotovo 33 posto BDP-a. Brazilski je rast narušen, no čini se da se polako oporavlja. Štoviše, ukupni je gospodarski učinak u Brazilu skrio važnu činjenicu: stope rasta znatno su više među siromašnijim građanima, a stopa nezaposlenosti pada. Zbirna stopa rasta ne prenosi vjerno tu uključivost te stoga ublažava stvarni tempo gospodarskog i socijalnog napretka. Glavni je izazov za Brazil povećati stopu ulaganja sa 18 posto BDP-a na otprilike 25 posto, čime bi se održao brz rast i gospodarska raznolikost. Ovisnost o robi i dalje je visoka, čak i uz stvaranje značajne domaće dodane vrijednosti. Stope gospodarskog rasta u drugim sustavno velikim zemljama, među kojima su Turska i Meksiko, također su porasle unatoč protustrujanjima iz Europe i SAD-a. I mnoge afričke zemlje pokazuju širi uzorak zdravih makroekonomskih temelja, održivog ubrzanja rasta, raznolikosti gospodarskih djelatnosti te povjerenja ulagača.

Smanjeni sustavni rizici

Izgledi indijskog gospodarstva i dalje nisu jasni. Iako je rast nedavno pao s vrlo visokih stopa, zbog spoja izloženosti slabom stanju razvijenih zemalja, usporenja reformi te smanjenja povjerenja ulagača, taj se trend mijenja nakon što je vlada nedavno provela odlučne korektivne mjere. Glavno je pitanje hoće li indijski parlament izglasati važne zakone ili će ga i dalje sputavati borba golemog broja stranaka i skandali. Kad se ta opća slika spoji s općenitijim trendovima u zemljama u razvoju – porastom dohotka, brzim rastom srednje klase, povećanjem toka trgovine i ulaganja, bilateralnim i regionalnim sporazumima o slobodnoj trgovini te povećanim udjelom u globalnom BDP-u (oko 50 posto) – stopa rasta tih gospodarstava ponovno bi se trebala ubrzati u sljedećih godinu ili dvije dana. Dobar dio negativnog rizika koji se veže uz taj scenarij leži u sustavno važnim gospodarstvima Europe, SAD-a i Kine. Kako bi se zaustavio zamah rasta gospodarstava u razvoju u ovoj fazi, vjerojatno bi trebao uslijediti dodatni šok potražnje naprednih gospodarstava ili neka vrsta neuspjeha u smjeni vlasti u Kini, što bi zaustavilo sustavne reforme te utjecalo na rast države. Unatoč slabim prognozama za rast cjelokupnog razvijenog svijeta, ti sustavni rizici, kad se gledaju individualno i u kombinaciji, očigledno su u padu (iako ne do te mjere da ih možemo odbaciti). Uzorci višeslojnoga rasta koji su ostvareni u posljednjih deset godina vjerojatno će se nastaviti. Čak i dok razvijena gospodarstva prolaze kroz produljenu fazu rasta ispod očekivanja, gospodarstva u razvoju i dalje će biti važan pokretač rasta.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?

© Project Syndicate, 2012.

Michael Spence, dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju, profesor ekonomije na Fakultetu ekonomije Stern na Sveučilištu u New Yorku te viši suradnik Instituta Hoover na Sveučilištu Stanford. Autor je knjige The Next Convergence – The Future of Economic Growth in a Multispeed World (www.thenextconvergence.com)