Je li era nafte gotova, a plin dolazi na njezino mjesto kao gorivo budućnosti, tema je o kojoj se bez jednoznačnog zaključka može raspravljati unedogled.

Osjetljivost svjetske ekonomije na naftu kao pogonsko gorivo bila je vidljiva tijekom prve i druge naftne krize sedamdesetih godina. Nakon toga razdoblja uspostavljeni su kakvi-takvi mehanizmi zaštite od možebitnih energetskih poremećaja u budućnosti. Japan, koji je bio najteže pogođen drugom naftom krizom, danas gotovo cjelokupno gospodarstvo bazira na nuklearnoj energiji i plinu, posebno LNG-u. Plinofikacijom Europe plin je postao nezaobilazni energent kućanstvima, a i industrija ga je prigrlila zbog njegove niske cijene. No ovogodišnji rusko-ukrajinsko-europski spor oko prava prijenosa i cijene plina bacio je na koljena dobar dio Staroga kontinenta, između ostalih i Hrvatsku. Stručnjaci objašnjavaju da su zalihe plina puno veće nego naftne. No problem s plinom je sličan kao i s naftom – njegova nalazišta su uglavnom u nestabilnim ili nepouzdanim zemljama. Gotovo četvrtina ukupnih svjetskih zaliha plina nalazi se u Rusiji koja taj energent sve češće koristi kao politički instrument. Azerbejdžan, Turkmenistan, Iran i Irak, u kojima se nalazi još barem toliko plina koliko i u Rusiji, također nisu zemljekoje će uvijek biti pouzdani dobavljači. Stoga se kao opcija sve više pojavljuju LNG terminali, odnosno transport ukapljenog plina brodom. Takva postrojenja je moguće svugdje izgraditi, a dobava putem brodova je zbog velikog izbora proizvođača kudikamo sigurnija od plinovoda. Tu bi priliku mogla naći i domaća brodogradilišta s velikim iskustvom u gradnji tankera ako bi se preorijentirala na LNG brodove.