Izgubit ćemo Dolac! Glasom očajnika zavapio je opet u TV kameru jedan dužnosnik Zagrebačkih tržnica. Valjda već deseti puta otkako je ministar Slavko Linić prvog kolovoza uveo mjesec dana odgađanu fiskalizaciju. Nedostajale su samo 'krokodilske' suze pa da se gledatelji smiluju tom očajniku. Jer, samo u jednom danu, ustvrdio je, osam zakupaca otkazalo je 32 dužna metra klupa i Dolac je (polu)prazan. Zabrinuo se, Zagrepčani bi mogli ostati gladni. Nastavi li se otkazivanje, cvilio je – nestat će Dolac, a zapravo je mislio – izgubit ću izdašnu plaću.  

A Dolac uopće nije (polu)prazan. Svjedočim tome svako jutro, u prolazu preko tog iznimnog 'trbuha' metropole. Kumice i kumeki nisu još osvojili sve klupe. Međutim, rasprostrli su se šire nego do prije koji tjedan pa Dolac izgleda nekako komotnije, ugodnije. Ima praznih štandova, ali ne previše.  Ni dvadesetak posto, znatno manje od brojki koje sipaju šefovi Tržnica. Oni isti koji godinama primaju goleme plaće, no nisu se baš pretrgli da nešto od zakupnine investiraju u opremu na otvorenom dijelu Dolca. Klupe su odavno zaslužile zamjenu, a podna ploha je u takvu stanju da za nožne zglobove strahuju i kupci i prodavači.  

U europskim okvirima tržnice su prostori gdje lokalni poljoprivrednici trže vlastiti asortiman. Trgovci koji voće i povrće kupuju na veliko i potom (pre)prodaju nemaju pristup tržnicama. Svoju robu mogu nuditi samo unutar zatvorenih prodajnih objekata. Upravo zbog te činjenice stranci i jesu masovno oduševljeni Dolcem. Strani diplomati kada napuštaju Hrvatsku uglavnom iznose kako će im najviše nedostajati – Dolac!

Zbog izvrsno organiziranog sustava otkupa malo europskih seljaka uopće ima potrebu svoje proizvode osobno nuditi po tržnicama. Hrvatski poljoprivrednici s usitnjenom proizvodnjom i inertnom državom, koja se nije trsila osigurati nužnu logistiku za okrupnjavanje, preživljavaju upravo preko tržnica gdje dnevno dobiju keš. Smrzavaju se ili kupaju u znoju, ovisno o godišnjem dobu, ali ne čekaju svoj novac mjesecima ili čak godinu-dvije od besćutnih vlasnika trgovačkih lanaca.

Odlazak prodavača koji ne prihvaćaju fiskalizaciju ustrajno adresirajući optužbe na pogrešnu adresu, onu ministra Linića, a ne uprave Tržnica,  otvorio je brojniji dolazak izvornih poljoprivrednika sa vlastitim proizvodima na Dolac. Vjerojatno i na ostale tržnice. Sve njih naravno treba staviti pod povećalo i povremeno provjeravati prodaju li doista svoje proizvode ili možda varaju i Linića i kupce.

Kako je krenulo još bi se moglo dogoditi da će fiskalizacija zapravo biti vjetar u jedra domaće poljoprivrede. Potaknut će je na veću proizvodnju. Dogodi li se da Kukuriku koalicija pobijedi i na idućim parlamentarnim izborima već danas predlažem Linića za ministra poljoprivrede. U kratkom razdoblju dao je veći doprinos ponudi domaćih proizvoda na tržnicama nego svi dosadašnji ministri poljoprivrede. Možda bi mogao donijeti preporod i ukupnom nacionalnom agraru.