Stručnjaci navode da ljudi s prekomjernom tjelesnom masom mogu biti aktivni i zdravi, ali ističu potrebu za preciznijom definicijom pretilosti kako bi se izbjeglo njezino prekomjerno dijagnosticiranje. Prema globalnom izvještaju, liječnici bi trebali uzeti u obzir sveukupno zdravlje pacijenata s viškom masnoće, umjesto da se oslanjaju isključivo na indeks tjelesne mase (BMI), prenosi BBC.

Izvještaj naglašava da bi osobe s kroničnim bolestima uzrokovanim prekomjernom tjelesnom težinom trebale biti dijagnosticirane s “kliničkom pretilošću”, dok bi oni bez zdravstvenih problema trebali biti označeni kao “predklinička pretilost”. Prema procjenama, više od milijarde ljudi širom svijeta živi s pretilošću, a potražnja za lijekovima za mršavljenje raste.

Izvještaj objavljen u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology podržalo je više od 50 stručnjaka iz cijelog svijeta.

Pretilost kao spektar

“Pretilost je spektar”, rekao je profesor Francesco Rubino s King’s Collegea u Londonu, koji je predsjedao skupinom stručnjaka, naglašavajući različite zdravstvene posljedice pretilosti. “Neki s pretilošću žive normalno, dok drugi imaju ozbiljne zdravstvene probleme, poput poteškoća u hodanju ili disanju, a neki su vezani za invalidskim kolicima.”

Izvještaj poziva na “redefiniciju” pretilosti kako bi se razdvojili pacijenti s bolešću od onih koji su zdravi, ali su i dalje izloženi riziku od bolesti u budućnosti. Prema trenutačnim definicijama, pretilost se često određuje kao BMI veći od 30, koji procjenjuje količinu tjelesne masti na temelju visine i težine. No BMI ne odražava cjelokupno zdravlje pacijenta, navodi se u izvještaju, jer ne razlikuje mišićnu masu od tjelesne masti niti uzima u obzir opasnu masnoću oko struka i organa.

Stručnjaci se zalažu za novi model koji razmatra znakove pretilosti koji utječu na organe, poput srčanih bolesti, otežanog disanja, dijabetesa tipa 2 i bolova u zglobovima, te njihov utjecaj na svakodnevni život. Takav pristup ukazuje na to da pretilost postaje klinička bolest koja zahtijeva liječenje lijekovima.

Za osobe s “predkliničkom pretilošću”, umjesto lijekova i kirurških zahvata, trebali bi biti ponuđeni savjeti o mršavljenju, savjetovanje i praćenje kako bi se smanjile šanse za razvoj zdravstvenih problema. U nekim slučajevima može biti potrebna i dodatna terapija.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Smanjenje nepotrebnog liječenja

“Pretilost je zdravstveni rizik – razlika je u tome što je za neke to i bolest”, izjavio je profesor Rubino. Prema njemu, redefinicija pretilosti je razumna jer pomaže u boljem razumijevanju razine rizika u široj populaciji, umjesto trenutačne “nejasne slike pretilosti”. Omjeri struka i visine, kao i izravna mjerenja masnoće, uz detaljnu medicinsku povijest, mogu dati mnogo jasniju sliku od BMI-a, navodi se u izvještaju.

Profesorica Louise Baur, stručnjakinja za pretilost kod djece sa Sveučilišta u Sydneyju, koja je sudjelovala u izradi izvještaja, ističe da će novi pristup omogućiti odraslima i djeci s pretilošću “dobivanje prikladnije skrbi”, čime će se smanjiti broj pogrešno dijagnosticiranih i onih koji dobivaju nepotrebno liječenje.

U trenutku kada se lijekovi koji smanjuju tjelesnu težinu do 20% široko propisuju, izvještaj ističe da je “preoblikovanje” pretilosti “sve relevantnije” jer “poboljšava točnost dijagnoze”.

Financijska ograničenja

Kraljevsko društvo liječnika izjavilo je da izvještaj postavlja čvrste temelje za liječenje pretilosti s medicinskom preciznošću i suosjećanjem, kao i za prepoznavanje i ranije interveniranje. Razlikovanje između predkliničke i kliničke pretilosti “bilo bi važan korak naprijed” i “istaknulo bi potrebu za prepoznavanjem i pružanjem odgovarajuće skrbi pacijentima čije je zdravlje već ozbiljno ugroženo”.

No, postoji zabrinutost da bi pritisak na zdravstvene proračune mogao rezultirati smanjenjem sredstava za osobe u kategoriji “predkliničke pretilosti”. Profesor Sir Jim Mann, kodirektor Edgar Diabetes and Obesity Research Centre na Novom Zelandu, rekao je da bi naglasak vjerojatno bio na “potrebama onih koji su definirani kao klinički pretili” te da će ograničena financijska sredstva “vrlo vjerojatno” biti usmjerena prema njima.