Na ulasku u 2013. godinu cijeli svijet kao da razgovara o sudjelovanju u "globalnoj zajednici". No, i dalje su posvuda prisutni znakovi, a i oblici ponašanja suprotstavljeni takvom načinu razmišljanja. Brojni su razlozi za to, no glavni su brzina, povezanost i složenost globalnih, nacionalnih, pa čak i individualnih promjena. Dosad neviđene i nezamislive smjene te jačanje neravnoteže, između potrošnje i proizvodnje, štednje i ulaganja, ekonomije i ekologije, društvene inkluzije i marginalizacije te jednakosti i nerazmjera, tvrdoglavo puštaju korijenje te se uvlače u kompleksni globalni sustav u kojemu nema prekidača kojim bismo isključili rizike. Dulje od 40 godina svjetski vođe jednom godišnje okupljaju se u Davosu, gdje raspravljaju o rješavanju ključnih pitanja na globalnom dnevnom redu. Ove je godine popis problema za raspravu vrlo dug: neriješeni dužnički problemi SAD-a i Europe, zabrinjavajući izgledi globalnoga gospodarstva, previranja na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi te nagli porast nezaposlenosti mladih.

Stanje se ipak popravilo
Jasno je da potreba za globalnom suradnjom nikada nije bila jača te da pojedinačne vlade, poduzeća, pa ni civilna društva, ne mogu sami riješiti navedene izazove. Uzevši u obzir sva ta pitanja, čini se da je svijet i dalje u krizi, a tek rijetki se usuđuju izraziti nadu da će se situacija, posebice ona gospodarska, poboljšati. No, zaboravljamo koliko se popravilo stanje u kojem se svijet nalazi.Kad je 1971. ustanovljen Svjetski gospodarski forum, broj stanovnika na svijetu iznosio je oko četiri milijarde, a od toga je 50 posto živjelo u siromaštvu. Danas Zemlju nastanjuje oko sedam milijardi stanovnika, a broj onih koji žive u neprihvatljivim uvjetima je isti. Prosječno očekivano trajanje života stanovnika svijeta od 1970. produljilo se za deset godina, sa 60 na 70. Sjetimo se koliko je autoritativnih režima propalo i koliko se samo demokracija izrodilo u posljednjih 40 godina. A i svjetsko gospodarstvo u posljednje je tri godine bilježilo rast od četiri posto unatoč najdubljoj globalnoj recesiji od 1945. godine.Pred nama je i dalje dug put, no ne smijemo zaboraviti stvarni napredak ostvaren u razmjernom opsegu.Želimo li iskorijeniti pad u pesimizam te izbjeći pregorijevanje kriznog menadžmenta, moramo se okrenuti budućnosti, i to na puno pozitivniji, konstruktivniji i dinamičniji način, izgrađujući otpornost i sposobnost prilagodbe kontekstu koji se neprestance mijenja, sposobnost podnošenja naglih šokova i sposobnost oporavka od njih, istodobno pokušavajući ostvariti najvažnije ciljeve. Kombinacija dinamičnog i optimističnog pristupa (smione vizije i još smionijih poteza) s nužnim mjerama za jačanje otpornosti na rizik od ključne je važnosti za uspjeh u budućnosti. Stoga je središnja tema ovogodišnjeg susreta u Davosu "Dinamizam otpornosti".

Obrambeni stav
Gledajući općenito, volio bih da se ovogodišnji susret zaključi s dvama dodatnim ciljevima. Prvo, gospodarska kriza iznjedrila je obrambeni i protekcionistički stav usmjeren na pojedinačne jedinice, osobito na državnoj razini. Nedostaje nam sjajnih vizija koje bi nas ujedinile, nastavlja se pritisak prema odvajanju, a ne ujedinjenju. Zbog toga izostaje napredak u veliku broju pitanja, uključujući smanjenje emisija ugljika, uspostavu globalnih financijskih regulacijskih mjera i završetak globalnih trgovinskih pregovora u Dohi, da navedemo samo neka pitanja koja hitno zahtijevaju pažnju svjetske javnosti.Prigrli li moto Svjetskoga gospodarskog foruma ("Poduzetništvo u službi interesa svjetske javnosti"), rasprava u Davosu bit će vođena u iskrenom duhu globalnog zajedništva. To podrazumijeva proučavanje rješenja koja su u interesu globalne zajednice, istodobno uzimajući u obzir nacionalne i lokalne interese te imajući u vidu buduće naraštaje. Svjetski gospodarski forum oduvijek je promicao društvenu odgovornost poslovnog svijeta, odnosno činjenicu da su vođe poslovnog svijeta odgovorne ne samo svojim zaposlenicima i dioničarima nego i zajednici u kojoj posluju te društvu u cjelini. Dakle, drugi cilj, čije određenje očekujem ove godine u Davosu, jest priznanje svih vođa da uz gospodarsku odgovornost dolaze i moralne te društvene obveze. Društvena odgovornost poslovnog svijeta mjeri se poboljšanjem uvjeta poslovanja za zaposlenike, dioničare, zajednicu te okoliš. No, moralna odgovornost ide i korak dalje te se odnosi na potrebu da se tvrtke pozabave temeljnim etičkim pitanjima kao što su inkluzivnost, dostojanstvo i jednakost.

Katalizator ideja za napredak
Nadam se da će ovogodišnji susret poslužiti kao katalizator za inicijative kojima će se postići napredak u ključnim pitanjima za globalnim stolom. Jer, kako je Einstein upozorio, "Svijet kakav stvaramo proces je našega razmišljanja. Ne može se mijenjati ako ne promijenimo način mišljenja".Svatko od nas mora preuzeti odgovornost unutar vlastite sfere djelovanja te je učiniti dinamičnijom i otpornijom na rizike. Moramo se početi ponašati kao istinski čuvari svijeta, s moralnom odgovornošću prema cijelome čovječanstvu. To je svijet u kojemu živimo i u kojemu svatko od nas ima svoju ulogu.

© Project Syndicate, 2013.