Klimatske promjene najveći su zajednički izazov s kojim je čovječanstvo suočeno. Ipak, sljedeći predsjednik SAD-a – zemlje koja je po emisiji stakleničkih plinova druga na svijetu – i ključan akter klimatske politike – ne vjeruje da se one događaju ili barem ne vjeruje da ljudi imaju ikakvog utjecaja u njihovom nastanku.
Ako Donald Trump doista želi “učiniti Ameriku ponovno sjajnom,” kao što se to ističe u sloganu njegove kampanje, on će morati promijeniti taj stav i prihvatiti program borbe protiv klimatskih promjena.
Unatoč ogromnoj količini znanstvenih podataka, Trump tvrdi da nema dokaza da ljudi doprinose globalnom zatopljenju. Jednom je čak nazvao klimatske promjene “obmanom” koju su izmislili Kinezi kako bi smanjili konkurentnost američke proizvodnje (iako je kasnije povukao tu optužbu). Međutim, on nije ponovno preispitao svoj širok skepticizam vezano uz činjenicu da ljudi uzrokuju klimatske promjene.
Takav način razmišljanja odražava se u najavi Trumpove namjere da će poništiti ograničenja emisija ugljika iz elektrana na ugljen, povećati proizvodnju fosilnih goriva i smanjiti podršku energiji vjetra i sunca. On se također obvezao da će povući SAD iz globalnog sporazuma o klimatskim promjenama zaključenog prošlog prosinca u Parizu. Takav bi preokret bio katastrofalan za globalne napore usmjerene na rješavanje problema klimatskih promjena.

Put do radnih mjesta

Kao što je odbijanje potpisivanja Protokola iz Kyota o klimatskim promjenama od strane Američkog predsjednika Georgea W. Busha 2005. godine potaknulo trend rasta emisija, Trumpova odluka o neispunjavanju američkih obveza koje proizlaze iz Pariškog sporazuma mogla bi potaknuti ostale na kretanje tim smjerom. Uporaba fosilnih goriva u većini gospodarskih aktivnosti i nadalje ostaje jeftinija od uporabe čište energije (kad zanemarimo relevantnu štetu za okoliš).
Naravno, gledano dugoročnije, povećana potrošnja fosilnih goriva povećat će troškove zdravstvene skrbi i nepovoljno utjecati na produktivnost radnika. Nadalje, tu su ekonomski i ljudski troškovi sve učestalijih i ozbiljnijih nesreća povezanih s klimom – uključujući poplave, suše, oluje i toplinske valove, koje su već sve učestalije diljem svijeta.
Nesumnjivo, Trump se nedavno sastao s bivših američkim potpredsjednikom i glasnim klimatskim aktivistom Al Goreom. Unatoč tome, ne čini se izglednim da će Trump promijeniti svoj stav o klimatskim promjenama, ponajprije i stoga što članovi kabineta koje je odabrao uvelike podržavaju to stajalište.
Dobra vijest je da on možda to uopće neće niti trebati. Zapravo, postoje aktivnosti koje bi Trump mogao odabrati za ostvarenje drugih ciljeva – od poticanja američkog gospodarstva do povećanja američkog globalnog utjecaja – koje bi također unaprijedilo program za borbu protiv klimatskih promjena.
Prva takva aktivnost sastojala bi se u povećanju ulaganja u istraživanje i razvoj u sektorima koji su klimatski prihvatljivi, poput energetske učinkovitosti i pohrane energije, sustava energije iz obnovljivih izvora te sigurnijih i manjih automobila.

Prodor novih tehnologija u tim područjima – što bi SAD osobito trebale prepoznati – bio bi sjajan za poslovanje. Također, uspostavljanje proizvodnje visoke tehnologije i sektora energetske učinkovitosti mogli bi predstavljati Trumpovu najbolju priliku za ispunjenje obećanja koje je dao u svojoj kampanji vezano uz otvaranje velikog broja radnih mjesta za Amerikance.
Unatoč Trumpovim željama za oživljavanjem proizvodnje čelika i ugljena u takozvanim zemljama “Pojasa hrđe” (Rust Belt) koje su imale ključnu ulogu u njegovoj izbornoj pobjedi, to je vjerojatno neostvarivo (isto vrijedi i za povratak iz inozemstva velikog broja radnih mjesta u proizvodnji). Doista, elektrane na ugljen već se prestaju koristiti u SAD-u, uslijed rastuće brige za zdravlje i okoliš (ne samo klimu), pa su takve elektrane primorane na zatvaranje.

Odbacivanje vodeće uloge

U međuvremenu, proizvodnja prirodnog plina doseže najvišu točku ikad; s udjelom od 33% u proizvodnji energije prirodni plin trenutno premašuje ugljen. Obnovljivi izvori energije i nuklearne elektrane također su u porastu, a gotovo je izvjesno da će se taj trend nastaviti. U cilju oživljavanja “Pojasa hrđe”, Trump mora kapitalizirati te trendove, kroz promicanje inovativnijeg energetski učinkovitog pristupa.
Trump bi mogao pospješiti napredak u dinamičnim i profitabilnim energetski učinkovitim industrijama uključivanjem energetske učinkovitosti u zakone o gradnji. Nove zgrade i ostala infrastruktura trebali bi imati energetski učinkovitu rasvjetu (uključujući bolje iskorištavanje sunčeve svjetlosti), grijanje i klimatizaciju. Također se uveliko isplati nadogradnja postojećih zgrada u cilju učinkovitije uporabe energije.
Postoji jedan ključni razlog radi kojeg bi bilo moguće uvjeriti Trumpa, skeptika po pitanju klimatskih promjena, na pružanje podrške napretku u klimatskim aktivnostima: očuvanje i poboljšanje američkog međunarodnog utjecaja. Ako SAD odbaci svoju vodeću ulogu na tom području, riskira znatnu štetu po svoju reputaciju.

Novi porezni odbici

Globalno klimatsko vodstvo nalagat će, prije svega, da SAD ispune svoje obveze koje proizlaze iz pariškog sporazuma. Od ključne je važnosti da Trump podupre američki Plan za čistu energiju, koji određuje ciljeve po pojedinim državama vezano uz smanjenje emisija ugljika, s ciljem smanjenja emisija iz proizvodnje električne energije na nacionalnoj razini za jednu trećinu u odnosu na njihovu razinu iz 2005. do 2030. godine. Povećanje poreznih odbitaka za proizvođače energije iz obnovljivih izvora i potrošače bio bi veliki korak u promicanju tog cilja.
Trump već želi ulagati u energiju i infrastrukturu. Ako to učini na klimatski prihvatljiv način, SAD, kao i ostatak svijeta, uživat će u ogromnim blagodatima. Ako mogul koji je postao predsjednik ne prepozna prijetnju koju predstavljaju klimatske promjene, on bi barem trebao moći prepoznati izvanrednu poslovnu priliku kad naiđe na nju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

© Project Syndicate, 2016.