Dok se populizam naizgled poput virusa širi naprednim gospodarstvima, politički establišment uzmiče. Autsajderi postižu značajne političke pobjede davanjem dramatičnih obećanja da će uzdrmati ili svrgnuti sustav.

Neprijatelji populista pripadaju "globalnoj eliti", koja je iznevjerila nacionalne vrijednosti; pa ipak njihovo gnušanje nad onim što novoizabrani američki predsjednik Donald Trump naziva "globalizmom" također teži da postane globalnim fenomenom te zapravo ovisi o vlastitom brendu internacionalizma. Zaraza je dobro poznati proces u financijama. Šok na jednom mjestu uzrokuje podrhtavanja na drugom, čak i kad nema izravnih financijskih poveznica, jer tržišni sudionici u potrazi za shemama zamjećuju temeljne sile na djelu. Današnje gnušanje populizmom ispoljava sličnu dinamiku.

Trump je unaprijed obećao da će njegova pobjeda biti poput najekstremnijeg Brexita; i, doista, nakon njegove pobjede na izborima, nizozemske i francuske političke snage krajnje desnice odmah su smatrale njegov odabir nagovještajem budućih događaja. Isto vrijedi i za kampanju pod nazivom "Ne na referendumu" na talijanskom nadolazećem ustavnom referendumu – koji je presudan za budućnost talijanskog premijera Mattea Renzija.   Očigledna povijesna paralela s trenutnim događajima je međuratno razdoblje u dvadesetom stoljeću, kad je Lenjin predstavio sovjetski komunizam kao globalni brend i osnovao Komunističku internacionalu. Fašizam Benita Mussolinija u Italiji – reakcija na Lenjinov pokret – također je prožela zemlje diljem svijeta: pokreti obojenih košulja, imitacija Mussolinijevih crnih košulja, pojavili su se u Europi, Latinskoj Americi i Aziji kako bi uzdigli autoritarnost kao alternativni model liberalizmu. 

Gušenje rasta
Dok su se intenzivno nacionalistički pokreti poput Mussolinijevih fašista i nacista Adolfa Hitlera takmičili tko je istinski fašista, naposljetku su se ujedinili kako bi se suprotstavili liberalnom poretku. Na sličan način, današnje političko gnušanje moglo bi slijediti nezaustavljivu logiku uslijed koje se svaka zemlja mora zatvoriti za trgovinu, migraciju i protok kapitala ili će riskirati da bude gubitnik u igri nulte sume. To nas dovodi do temeljnog pitanja: može li se sagraditi zaštitni zid kako bi se spriječila takva politička zaraza? Obično se za zaustavljanje financijskih kriza i sprječavanje financijske zaraze koriste međunarodni paketi pomoći i financijske reforme.

Također, možemo predvidjeti politički pandan takvim intervencijama, možda putem reformi institucija globalnog upravljanja i postojećih demokratskih okvira. Naposljetku, brojni problemi koji trenutno zahvaćaju pojedine zemlje zapravo su transnacionalni i ne mogu se riješiti na pojedinačnoj državnoj razini. Najočigledniji primjer su klimatske promjene. Međutim, današnji populisti odbili su kolektivno razmišljanje i međunarodni angažman. Sve nalik na transnacionalna pitanja odmah se smatra irelevantnim za nacionalne interese te se svako koordinirano međunarodno djelovanje ismijava i smatra promašajem.

Možda će današnji zarazni populizam stvoriti uvjete za vlastito uništenje. Znatna količina neizvjesnosti koju on podrazumijeva mogla bi odvratiti ulaganja i ugušiti rast u već uveliko krhkim gospodarstvima. Ali autokratsko, populističko razmišljanje može također odagnati taj strah, te stoga samozvani "neliberalni demokrati" obećaju pouzdanost i kontinuitet i često sklapaju sporazume s nekim dijelom poslovne klase kako bi to zajamčili. Velika Britanija pruža zapanjujući primjer post-populističke ekonomije na djelu. Ishod lipanjskog referenduma o Brexitu nije izazvao ekonomsku katastrofu koju je većina pristaša ostanka u EU bila predvidjela. No posljedice Brexita ipak je obilježila poprilična količina naizvjesnosti i u osnovi nekompatibilni prijedlozi vezani uz budućnost te zemlje, što je izazvalo zakulisne političke borbe u parlamentu te unutar vlade Therese May.

Neprivlačan Brexit
Uslijed ekonomskog straha i političkih tenzija koje su uslijedile, Brexit teško može biti privlačan model koji bi ostale europske zemlje željele slijediti. Također, istraživanja javnog mnijenja pokazala su povećanu podršku EU u većini zemalja članica.  Trumpovo nadolazeće predsjedništvo vjerojatno će dovesti do sličnih problema, a obećanje novoizabranog predsjednika da će ostati "nepredvidiv" moglo bi dodatno okaljati populistički model, osobito ako strah od trgovinskih ratova ili dramatičnog iznenadnog porasta vrijednosti dolara, uslijed labavije fiskalne politike i čvršće monetarne politike, uzrokuju dodatnu ekonomsku neizvjesnost.

Ali SAD mogu biti nenadmašno otporne: one su tijekom povijesti bile sigurno utočište na globalnoj razini tijekom razdoblja ekonomske neizvjesnosti, stoga bi mogle biti manje zahvaćene političkom nepredvidivošću od ostalih zemalja. Nakon financijske krize 2008. godine, koja je nastala u SAD-u, učinak sigurnog utočišta uzrokovao je jačanje dolara dok je priljev kapitala rastao. Isto se dogodilo nakon Trumpove pobjede. Stoga, ekonomija američkog populizma neće nužno propasti, barem ne odmah, a to bi moglo povećati njenu privlačnost u očima autokratskih i nacionalističkih vođa koji smatraju Trumpa kolegom i uzorom.  Velika zemlja poput SAD-a može općenito nametnuti troškove svoje nepredvidivosti ostalim zemljama, osobito tržištima u nastajanju. No manje zemlje, poput Velike Britanije, obično se jače suočavaju s takvim tekućim troškovima, povrh toga što su izloženije populističkim politikama velikih zemalja.

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Regionalni blokovi
Dok zemlje razmišljaju o tim lekcijama, mogle bi započeti s formiranjem regionalnih obrambenih blokova kako bi se obranile od zaraze populizmom. Primjerice, Kina bi mogla započeti s predstavljanjem cijele Azije; a EU bi mogla napokon pronaći načina za ujedinjenje protiv onih koji ju žele razvrći. U najgorem slučaju, taj novi regionalizam mogao bi potaknuti geopolitičke animozitete i ponoviti tenzije iz 1930-ih; dok bi u najboljem slučaju, regionalna integracija mogla postaviti pozornicu za provođenje bolno neophodnih reformi vodstva, te tako rasčistiti izlaz iz klopke populizma. 

© Project Syndicate, 2016.