Pravo na odbitak pretporeza i isporuke bez naknade su "vječne teme" u svijetu PDV-a, a u praksi su često povezane s poreznim rizicima.

Naime, velik broj poreznih obveznika je upravo zbog straha od dodatnih poreznih obveza i kazni prakticirao obračunavanje PDV-a kod svih isporuka bez naknade bez obzira je li postojao poslovni smisao i razlog takvog postupanja. Europski sud pravde se o takvim isporukama očitavao u više navrata, a izdvajamo jednu od posljednjih presuda objavljenih na ovu temu –  slučaj 126/14 od 22. listopada 2015. godine. Porezni obveznik, društvo Sveda je pravna osoba koja je poslovala s ciljem ostvarivanja dobiti, a njezine glavne djelatnosti su pružanja smještaja, prodaje hrane i pića te druge djelatnosti koje su u pravilu oporezive PDV-om.

Sveda je provela projekt u kojem je uredila tematsku rekreativnu stazu na kojoj se nalazi objekt u kojem društvo inače isporučuje svoje proizvode i usluge. Sveda je sklopila sporazum s Ministarstvom poljoprivrede koje se obvezalo sufinancirati 90% troškova obnove, a Sveda se obvezala pružiti besplatan pristup rekreativnoj stazi za svu javnost kroz razdoblje od 5 godina.  Društvo je odbilo pretporez po ulaznim računima za uređenje staze na ime toga jer im služi za privlačenje broja kupaca te neovisno o tome što nije naplaćivalo ulaz na rekreativnu stazu. Međutim, porezno tijelo je osporilo povrat PDV-a jer je smatralo da takav povrat nije opravdan iz razloga što nije dokazano da su stečena roba i usluge namijenjeni za gospodarsku djelatnost oporezivu PDV-om.

Budući da je cijeli slučaj završio sudskim procesom, litavski Vrhovni upravni sud je uputio pitanje Europskom sudu pravde ima li Sveda pravo na odbitak pretporeza. U svojoj presudi, Sud navodi da se rekreativna staza o kojoj je riječ može smatrati sredstvom privlačenja posjetitelja kako bi im se prodali roba i usluge, poput prodaje suvenira, hrane i pića kao i otvorenoj mogućnosti pristupa atrakcijama i naplatnim kupalištima. Iako je sporazumom o subvenciji dogovoreno da je Sveda obvezna narednih 5 godina omogućiti besplatan pristup stazi, Sud to ne vidi kao okolnost koja dovodi u pitanje činjenicu da će se ta staza, zbog prethodno navedenih razloga, ipak koristiti za gospodarske aktivnosti.

Troškovi u cijeni robe
Uz navedeno, Sud zaključuje da će kapitalni troškovi koje snosi Sveda za uređenje rekreativne staze, biti barem djelomično, pokriveni prihodima od prodaje robe i usluga u okviru tih planiranih gospodarskih aktivnosti. Iz toga proizlazi da bi troškovi nastali za radove uređenja rekreativne staze trebali djelomično ući u cijenu robe ili usluga pruženih u okviru gospodarske aktivnosti koju Sveda planira.  Također, iako je postojanje izravne i neposredne veze između ulaznih transakcija i oporezivih isporuka poreznog obveznika jedan od temeljnih uvjeta za pravo na korištenje odbitka pretporeza, Sud u presudi navodi da je ovaj uvjet ispunjen kada se takva veza ostvari jednom izlaznom transakcijom ili više njih.  U konačnici donosi zaključak kako se čini da takva veza postoji u predmetnom slučaju.Smatramo da je presuda Europskog suda pravde važna svim poreznim obveznicima koji imaju isporuke bez naknade. Naime, Sud je jasno istaknuo da je za priznanje pretporeza kod nabave određenih dobara nužno povezati takvu nabavu samo s jednom izlaznom transakcijom. 

Povećanje prodaje
Iako se u presudi radi o usluzi bez naknade (korištenje staze), smatramo da je izvjesno da bi se takva analogija trebala primijeniti i na dobra. Takvo što bi značilo da poduzetnici imaju pravo priznati pretporez po nabavi dobara koja se dijele besplatno putem nagradne igre, promidžbenih akcija i slično, usprkos tome što će ih dati bez naknade. Naime, takva nabava bi se mogla jasno povezati s povećanjem prodaje osnovnih dobara (npr. porast prodaje novina u tom razdoblju, drugih dobara ili usluga koje poduzetnici prodaju) čime se ostvaruje uvjet iz presude – povezivanje nabave s jednom izlaznom transakcijom. Nadamo se da će se u svijetlu ove presude mijenjati i hrvatska porezna praksa.