Da je izvoziti ili nestati jedina perspektiva pred nama, kao što je hrvatskim izvoznicima okupljenim u zagrebačkom hotelu Westin jučer poručio prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, na sličnim se godišnjim skupovima izvoznika redovito čuje, ali iz njihovih redova. Samo u tom pogledu Čačić zavrjeđuje izvozničko kimanje i pohvalu da prepoznaje njihovu važnost.
No, u doba globalne krize koju i Hrvatska sve teže i sama proživljava, a posebno imajući na umu da je riječ o još uvijek prvom, ključnom dijelu mandata u Banskim dvorima, izvoznici su očekivali da će od čelnog čovjeka u Vladi čuti ipak nešto više. Samome izvozu prijašnjih se godina s te razine vlasti u Hrvatskoj načelno pridavalo dosta pažnje. No, puno najavljivanoga, poput povećanja kapitala glavne izvozne banke HBOR-a, na koncu nije realizirano. To tek sada najavljuje ova Vlada. U pripremi je i novi paket povoljnijih sredstava u kojem će prednost dobiti izvoznici. No, u dosadašnjim mjerama koje je poduzela, u proteklih pet mjeseci rada, Vlada nije iskazala dovoljno usmjerenosti na jačanje toga segmenta gospodarstva. U Vladi dovoljnim vide smanjenje doprinosa i neporeznih nameta, a to što je primarni fokus usmjerila na olakšavanje novih ulaganja u sektoru energetike vrlo se brzo uklopilo i u jedan od zahtjeva samih izvoznika o poticanju proizvodnje kojom će se supstituirati uvoz. To, međutim, nije dosta i logično je da će i te kako pogledi izvoznika biti usmjereni prema Vladi. Zasad joj daju zeleno svjetlo, no postavljaju pred nju vrlo konkretna očekivanja. Umjesto prolongirnja rokova za kredite iz modela A i A+ s tri na pet godina, traže povoljne izvozničke kredite na rokove i do 25 godina, što su njihovi konkurenti u svojim državama bez problema dobivali i prije izbijanja krize. I sami predstavnici EU priznaju da je kriza u Uniji rezultirala odobravanjem instrumenata koji su bili nezamislivi prije samo nekoliko godina. No, inicijativu za njih u dogovoru s izvoznicima dale su države poput Njemačke ili Poljske, koje su prve i prebrodile recesijske udare. Koliko će naši izvoznici sa svojim traženjima doprijeti do Vlade i hoće li od nje učiniti izvoznika politike jačanja gospodarstva, moći će se vidjeti već u studenome, za kad izvoznici najavljuju prvu ocjenu Vladinih mjera.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@Marx, u pravu ste. Njemacka je mjerilo svih gospodarskih uspjeha odnosno neuspjeha. Kad to govorim onda mislim upravo na te procese, da se nase srednje i vece kompanije MORAJU pozicionirati u “suplly chain, odnosno Lieferatntenkette, inace nema opstanka na internacionalnim trzistima. Ne moze nijedna nasa kompanija konkurirati recimo Daimleru, Siemens, BMW, VW.. koji imaju svoje banke sa desetinama milijardi € kapitala i preko kojih financiraju svoje projekte.
Osim toga nasi poduzetnici, skoro uvijek, “isisavaju” dividendu umjesto da ojacaju operativni kapital i time smanje ovisnost o bankama. Najbolji primjer za to su IGH i Konstruktor.
Na žalost Hrvatska je i dalje “čardak ni na nebu ni na zemlji” sa kulom od slonovače (HNB) na čijem je čelu Željko Rohatinski. O rastu baziranom na izvozu u Hrvatskoj ne može biti govora dok se ne počne raditi na konkurantnosti (vidi nekoliko posljednjih izvješća MMF-a u kojima se upozorava da je to kronična boljka) i daleko precijenjeni kurs kune.
Proizvodnja u Hrvatskoj je kudikamo preskupa za izvoz i mora postati daleko jeftinijom. U našim uvjetima to je daleko teže postići internom devalvacijom, potrebna je ona klasična i istovremeno drastična poput one koja će uskoro uslijediti uvođenjem drahme u Grčkoj (dakle 30%).
Budući da je Hrvatska takva kakva je, ne gleda iskustva svojih susjeda. Dovoljno je usporediti izvoz industrijskih proizvoda kao postotak BDP-a u Njemačku. Tu je zadnja u Evropi, iza Srbije i Latvije (1,7% BDP-a) dok je taj postotak kod Češke 18,2; kod Slovačke 13,3 i Madžarske 15,4).
A u Evropi uspijevaju samo one države koje su se uspjele uključiti u njemačku izvoznu privredu, kako to navedeni postoci jasno govore.
Dilema izvoziti ili nestati, već se obistinila. Tako su nestali kvalitetni izvoznici kao Dioki, Đakovština, Limex,Kio i mnogi drugi.
A znaju li uopće političari kako je teško i koliko truda, znoja i krvi ulaže poduzetnik u nastup na međunarodnom tržištu? Znaju li političari kako i zašto su nestali spomenuti izvoznici ili se zadovoljavaju vulgarnim i grubim činjenicama da su isti blokirani, u stečaju ili likvidaciji ?!
Koliko je meni poznato, zadnje istraživanje o hrvatskom izvozu urađena je 2000 godine. Od tada pa do danas izvoz je pao za cca 3 milijarde eura. To je polovica godišnjeg prihoda od turizma, na koji se jedino oslanjaju sve političke garniture. Ali nije turizam u isto vrijeme porastao za tu visinu izgubljenog izvoza!
Taj maćehinski odnos prema izvozu i izvoznicima upravo destimulira, demotivira, pasivizira ect svakog poduzetnika, pa se on na izvoz odlučuje tek ako ga i kada ino kupac posjeti i nagovori na izvoz. Tu činjenicu utvrdili su istraživači poput profesorice Leko Šimić, njene asistentice Čarapić .
Pa tek nedavno su i znanstevnice(i) problematici izvoza i nastupa na međunarodnom tržištu posvetili dužnu i zahtijevanu pažnju. Dovoljno je vidjeti kada i gdje su uvedeni kolegiji međunarodnog poslovanja na fakultetima.
Bez znanja, logističke i financijske potpore, prepušteni sami sebi , sa znanjem i umijećem koji su sami uz više ili manje sreće uspjeli izgraditi i osvojiti , izvoznici su na tom nivou na kome trenutno jesu.! Više amaterizam nego profesionalizam!
Uključite se u raspravu