Dilema izvoziti ili nestati, već se obistinila. Tako su nestali kvalitetni izvoznici kao Dioki, Đakovština, Limex,Kio i mnogi drugi.
A znaju li uopće političari kako je teško i koliko truda, znoja i krvi ulaže poduzetnik u nastup na međunarodnom tržištu? Znaju li političari kako i zašto su nestali spomenuti izvoznici ili se zadovoljavaju vulgarnim i grubim činjenicama da su isti blokirani, u stečaju ili likvidaciji ?!
Koliko je meni poznato, zadnje istraživanje o hrvatskom izvozu urađena je 2000 godine. Od tada pa do danas izvoz je pao za cca 3 milijarde eura. To je polovica godišnjeg prihoda od turizma, na koji se jedino oslanjaju sve političke garniture. Ali nije turizam u isto vrijeme porastao za tu visinu izgubljenog izvoza!
Taj maćehinski odnos prema izvozu i izvoznicima upravo destimulira, demotivira, pasivizira ect svakog poduzetnika, pa se on na izvoz odlučuje tek ako ga i kada ino kupac posjeti i nagovori na izvoz. Tu činjenicu utvrdili su istraživači poput profesorice Leko Šimić, njene asistentice Čarapić .
Pa tek nedavno su i znanstevnice(i) problematici izvoza i nastupa na međunarodnom tržištu posvetili dužnu i zahtijevanu pažnju. Dovoljno je vidjeti kada i gdje su uvedeni kolegiji međunarodnog poslovanja na fakultetima.
Bez znanja, logističke i financijske potpore, prepušteni sami sebi , sa znanjem i umijećem koji su sami uz više ili manje sreće uspjeli izgraditi i osvojiti , izvoznici su na tom nivou na kome trenutno jesu.! Više amaterizam nego profesionalizam!

Na žalost Hrvatska je i dalje “čardak ni na nebu ni na zemlji” sa kulom od slonovače (HNB) na čijem je čelu Željko Rohatinski. O rastu baziranom na izvozu u Hrvatskoj ne može biti govora dok se ne počne raditi na konkurantnosti (vidi nekoliko posljednjih izvješća MMF-a u kojima se upozorava da je to kronična boljka) i daleko precijenjeni kurs kune.

Proizvodnja u Hrvatskoj je kudikamo preskupa za izvoz i mora postati daleko jeftinijom. U našim uvjetima to je daleko teže postići internom devalvacijom, potrebna je ona klasična i istovremeno drastična poput one koja će uskoro uslijediti uvođenjem drahme u Grčkoj (dakle 30%).

Budući da je Hrvatska takva kakva je, ne gleda iskustva svojih susjeda. Dovoljno je usporediti izvoz industrijskih proizvoda kao postotak BDP-a u Njemačku. Tu je zadnja u Evropi, iza Srbije i Latvije (1,7% BDP-a) dok je taj postotak kod Češke 18,2; kod Slovačke 13,3 i Madžarske 15,4).

A u Evropi uspijevaju samo one države koje su se uspjele uključiti u njemačku izvoznu privredu, kako to navedeni postoci jasno govore.

@Marx, u pravu ste. Njemacka je mjerilo svih gospodarskih uspjeha odnosno neuspjeha. Kad to govorim onda mislim upravo na te procese, da se nase srednje i vece kompanije MORAJU pozicionirati u “suplly chain, odnosno Lieferatntenkette, inace nema opstanka na internacionalnim trzistima. Ne moze nijedna nasa kompanija konkurirati recimo Daimleru, Siemens, BMW, VW.. koji imaju svoje banke sa desetinama milijardi € kapitala i preko kojih financiraju svoje projekte.
Osim toga nasi poduzetnici, skoro uvijek, “isisavaju” dividendu umjesto da ojacaju operativni kapital i time smanje ovisnost o bankama. Najbolji primjer za to su IGH i Konstruktor.