Vukovar mora ponovno postati grad proizvodnje i izvoza, poručio je nedavno, 18. studenog, na obljetnicu pada grada predsjednik Stjepan Mesić. Dodao je kako je to moguće postići državnim mjerama. U koloni sjećanja i premijer Ivo Sanader spomenuo je kako je iz godine u godinu sve vidljivije da se u Vukovar ulaže. Hrvatska, po Sanaderovim riječima, ulaganjima u Vukovar uzvraća tome gradu za sve što je učinio u Domovinskom ratu. Upravo u tome leži pogreška politike prema Vukovaru. U njega se ulaže iz samilosti a ne iz isplativosti, koja može biti ogromna.

Vukovar je 17 godina nakon rata i deset godina nakon reintegracije i dalje crna rupa i jedno od najlošijih mjesta za život u državi. Unatoč propisima, olakšicama i poticajima nešto ne valja – nezaposlenost iznosi oko 30 posto, plaće su najniže u državi, a sindikalna košarica najskuplja. Nezaposlenost bi bila još i veća da grad nije prepun vojnih invalida u mirovini, koji uglavnom ne traže posao. Premijer je načelno rekao istinu, jer stanovi i kuće u velikoj su mjeri obnovljeni. Ali njihovi stanovnici životare bez posla jer ulaganje u gospodarstvo, unatoč strategijama i zakonima, ni izbliza nije na toj razini. U gospodarskoj zoni nekim su paradoksalnim odlukama nikli isključivo supermarketi. Rijetki (ne)sretnici koji uspiju pronaći posao u proizvodnoj djelatnosti rade u talijanskim sweatshopovima u bescarinskoj zoni. Nabijanjem normi poslodavac se osigurao da ne mora do kraja isplatiti mizeriju od oko 2000 kuna. Kada uberu poticaje za njihovo zapošljavanje, rješavaju ih se i zapošljavaju druge, a agonija nezaposlenih se nastavlja. Zbog dosadašnjih državnih mjera korist su imali neki drugi ljudi. Tako mnogo velikih tvrtki iz cijele Hrvatske sada vozi automobile registrirane na VU tablice, a neki od najvećih građevinara u Hrvatskoj nominalno su vukovarske tvrtke. I jedni i drugi s Vukovarom imaju veze preko malog ureda s telefonom i telefaksom koji im trebaju da nominalno registriraju tvrtku u tom gradu. Nova Strategija regionalnog razvoja Hrvatske predviđa ‘brisanje’ podjele na područja od posebne državne skrbi, otoke i brdsko-planinska područja. Sva će ta gospodarski problematična područja postati “potpomognuta područja”, uz zadržavanje pomoći stanovništvu. Tako će, primjerice, Vukovarsko-srijemska županija nakon 1. siječnja 2010. steći pravo na jaču financijsku injekciju iz sredstava Ministarstva regionalnog razvoja. Samo, pitanje je hoće li dodatni poticaji otići u subvencioniranje sweatshopova i lažno otvorenih tvrtki ili u nešto što će spasiti Vukovar od potpune propasti.