Godinama su Hrvatske željeznice služile, poslužimo se riječima ministra Siniše Hajdaš Dončića, kao hospicij za političko kadroviranje i kupovanje socijalnog mira.

Od osamostaljenja, točnije. Tada je odlučeno da su željeznice strateški važne za razvoj Hrvatske te da se neće privatizirati. Trebalo je 20 godina da priznamo da HŽ nije odradio svoju razvojnu funkciju, i to ponajprije zbog neprimjerenih kadrovskih rješenja. Godinama se nepomično gledalo kako se na željeznicu navlači patina zastarjelosti zbog nelogičnih poslovnih poteza. Danas je HŽ gubitaš koji opstaje samo zahvaljujući državnim potporama. A bliži se srpanj 2013. i liberalizacija tržišta teretnoga prometa. HŽ Cargo, poduzeće kojem prijeti stečaj s likvidacijom, mogao bi izgubiti sve. I ono malo tereta, ali i vlakove, koji bi se u tom slučaju rashodovali kao staro željezo.

Da spasi što se spasiti dade, Dončić je ispravno odlučio potražiti strateškog partnera za HŽ Cargo. No, sada treba povući pametan potez. Kad već gubimo jedini segment željeznice koji dugoročno može donijeti novac, HŽ Cargu treba naći partnera koji je spreman donijeti teret i modernizirati vozni park. U svjetlu tektonskih poremećaja na željezničkom teretnom tržištu u Europi, možda partnera ne treba tražiti među susjednim nacionalnim operaterima. Kako interes pokazuje i tvrtka s ozbiljnim poslovnim namjerama, koja želi razvoj tereta u Hrvatskoj, možda je rješenje nadohvat ruke.