Financijska kriza ima novo ime: Grčka. Država na jugu Balkanskog poluotoka nikako da siđe s medijske pozornice.

Jedan dan možete čitati o novom sastanku u Bruxellesu ili Washingtonu na kojem se odlučuje o grčkoj sudbini, a već drugi dan o rušilačkim pohodima atenskim ulicama i sukobima s policijom izazvanim odlukama dan prije. No sve je jasnije kako Grčku na koljena nije toliko bacila njezina rastrošnost niti friziranje bilanci koliko jedna vrlo moćna pojava poznata svakom čovjeku. To je strah. Strah su potencirali investitori u grčke obveznice koji su uporno zahtijevali sve veće prinose. Dobar dio investitorskog strahovanja činili su i špekulanti. Strahovale su i agencije za kreditni rejting, iste one koje su, kako se poslije pokazalo, bezvrijednim financijskim derivatima s američkog tržišta još 2007. davale prvoklasni rejting. Sada su bez imalo milosti spuštale kreditni rejting Ateni, a pri tome valja uzeti u obzir i da su tri najveće kreditne agencije (S&P, Moody’s i Fitch) smještene u SAD-u. Strah je nakon toga zahvatio i eurozonu sve više dovodeći u pitanje zajedničku valutu, za sada najopipljivi dokaz europskog zajedništva. U takvoj konstelaciji snaga Grčka je jednostavno morala doći do zida. Zaduživanje na financijskom tržištu postalo je sve neprihvatljivije, a Bruxelles i Frankfurt (ECB) tražili su što brže gašenje požara, dok je Washigton iz prikrajka sve to promatrao zlobno se veseleći susjedovoj nevolji. No sada bi požar konačno trebao biti ugašen, a svi bi trebali biti zadovoljni posljedicama toga gašenja. Atena ima razloga za zadovoljstvo jer će u tri godine od Europe dobiti dovoljno novca za isplatu gotovo svih dugova, a kamata nije strašna. EU na Grčkoj vježba fiskalno discipliniranje koje će vrlo vjerojatno primijeniti prilikom ulaska novih članica u eurozonu, a možda i na sadašnje članice. Time počinje nova faza razvoja i jačanja projekta zajedničke valute. Na dobitku je i SAD koji je preko MMF-a dobio nadzor nad javnim financijama jedne članice eurozone. Tko je na gubitku i ima li uopće takvih? Pa naravno da ima, izgubit će građani Helenske Republike koje čeka dobro stezanje remena. Na teze iz domaćih medija kako su Grci do sada bili nerealni, s mirovinama od 2000 eura i bizarnim 15-postotnim naknadama na plaću zbog zračenja računala, valja odgovoriti protuargumentom: grčki BDP je 2008. iznosio 95 posto prosjeka EU, a u Ateni je život skup gotovo kao u New Yorku. No to sada nije bitno. Bitno je stalno naglašavati kako su Grci sami krivi.