Kriza eurozone uglavnom je gotova. Premije rizika i dalje padaju bez iznimke, a Irska i Portugal već su izašli iz programa prilagodbe. Sada se na tržištu mogu samostalno financirati, a njihova su gospodarstva, čini se, ponovno počela rasti.

No Grčka se i dalje muči s ispunjavanjem ciljeva programa prilagodbe, a upetljala se u naizgled beskonačne pregovore oko još jednog paketa multilateralnih sredstava. Problem se može sažeti jednom riječju: izvoz. Ovih dana vijestima iz Grčke dominira najava da je vlada 2013. ostvarila primarni proračunski višak. Po prvi put u nekoliko desetljeća grčka vlada može plaćati potrošnju vlastitim prihodima. To je velik korak, no znatno važnija vijest primila je puno manje pozornosti: Grčka je 2013. godine izvozila manje nego 2012. Taj nedovoljan učinak teško je objasniti s obzirom na to da su sve rubne zemlje eurozone zabilježile solidan rast izvoza. Na primjer, portugalski je izvoz u posljednjih nekoliko godina porastao za otprilike 56 posto po godini unatoč izazovnim vanjskim uvjetima i kreditnoj krizi, zbog koje su izvoznici teško dobivali kredite. 

Iskrivljeno gospodarstvo
Stoga ni slaba strana potražnja ni nedostatak sredstava ne mogu biti razlog slabog grčkog izvoznog učinka. I niska konkurentnost nije objašnjenje s obzirom na to da su se u proteklih nekoliko godina stvarni troškovi plaća u Grčkoj smanjili više nego u bilo kojoj drugoj zemlji eurozone osim u Irskoj. No bilo bi čudno iz grčkoga iskustva zaključiti da je smanjenje plaća beskoristan alat za poboljšanje konkurentnosti s obzirom na rašireno javno mnijenje da je Njemačka od toga imala itekakve koristi. Stoga jedino objašnjenje lošeg grčkog izvoznog učinka mora biti to da je grčko gospodarstvo i dalje toliko iskrivljeno da nije reagiralo na promjenu cjenovnih signala. Taj je nedostatak sposobnosti prilagodbe ključan. Izvoz Španjolske, pa čak i Portugala, snažno je porastao kad je domaće gospodarstvo doživjelo krah, a plaće se prilagodile. No te su države već bile fleksibilnije i u nekim su slučajevima provele snažne reforme.

U Grčkoj nema dokaza da su mnogobrojne strukturne reforme koje je nametnula Trojka dovele do stvarnih pomaka na terenu. Dapače, mnogi pokazatelji učinkovitosti vlade i tržišta rada čak su se i pogoršali. Problem nije u tome što je stopa grčkog izvoza niska, već što nije rasla, a to je trebalo biti moguće, osobito s niskih temelja. Prije nekoliko godina grčki je izvoz usluga i dobara bio jednak portugalskome. Danas je Portugal bolji za gotovo 20 milijardi eura. To za Grčku predstavlja potencijalni gubitak veći od 10 posto proizvodnje. Izostanak rasta izvoza je, stoga, produljio i produbio recesiju u Grčkoj više nego što bi to inače bio slučaj. Da se grčki izvoz povećao po istoj stopi kao portugalski ili španjolski, recesija bi već završila. Štoviše, izostanak rasta izvoza dodatno je otežao fiskalnu prilagodbu. Viši izvoz bi polučio izravno više prihode te bi ostvario multiplikativni učinak i na domaće gospodarstvo, čime bi se povećali prihodi od poreza na potrošnju. 

Smanjenje uzvoza
Grčka danas ima balansiran tekući račun, što je priličan uspjeh nakon dvoznamenkastog deficita prije nekoliko godina. No za razliku od drugih gospodarstava s periferije eurozone, ovo je poboljšanje ostvareno isključivo putem smanjenja uvoza. To znači da nema nade u održiv oporavak ako izvoz ponovno ne počne rasti. Često se smatra da bi s manje mjera štednje domaća potražnja bila jača. U tome možda ima istine, no snažnija bi domaća potražnja dovela do povećanja uvoza, koji bi se morao plaćati višim prihodom od izvoza jer si država ne može priuštiti rast stranog duga. Bez izvoza nema rasta: održivost grčkog duga na kraju ovisi o tom ključnom parametru. Ono što je u Grčkoj pošlo po zlu nije bila stvar fiskalne prilagodbe. Dapače, mjere štednje bile su možda previše uspješne (i prebolne). No cilj je bila pogrešan. Stvarno važan cilj svake zemlje koja započinje program prilagodbe s dvoznamenkastim manjkom na tekućem računu mora biti rast izvoza. Upravo je neispunjenje tog cilja Grčku izdvojilo od ostalih. 

© Project Syndicate, 2014.