U zapadnim i istočnim metropolama nameće se isto važno pitanje: "Tko je izgubio Ukrajinu?" No, nažalost, to trenutno nije najvažnije pitanje. Važniji je problem stabilizacije situacije u Ukrajini.

S obzirom na to da se gotovo ništa ne može učiniti da se Rusija makne s Krima, ključni je izazov održati ujedinjenost ostatka Ukrajine i ponovno pokrenuti gospodarstvo, koje je trenutno u stanju blokade zbog neodrživa fiskalnog i vanjskog deficita. Ključna su područja reforme dobro poznata: cijenu plina treba značajno povećati kako bi odražavala troškove, subvencije za domaću proizvodnju ugljena treba obustaviti, a upravljanje domaćim plinovodima, na kojima se i dalje zarađuju strahoviti tantijemi zahvaljujući prijenosu ruskog plina u Zapadnu Europu, treba revidirati. Otkako su ti plinovodi putem sumnjivih poslova zapravo predani u ruke navodno privatnih tvrtki, zarada od tranzitnih naknada posve se izgubila, baš kao i goleme količine plina, a obavljeno je vrlo malo održavanja. Sva tri pitanja ključna su za borbu protiv korupcije. Ministarstvo energetike koje odlučuje tko može kupiti plin po petini cijene a tko ne može očito podliježe neodoljivom pritisku da svoje usluge ustupi onome tko ponudi navjeće mito.

Ukidanje subvencija 
Isto vrijedi za subvencije za ugljen, osim što subvencije dobivaju najneučinkovitiji proizvođači. Međunarodni monetarni fond od Ukrajine će svakako tražiti reformu subvencija za plin i ugljen kao preduvjet za provođenje paketa financijske potpore (od čega dobar dio financira Europska unija). Prvi su koraci već poduzeti, a vlasti su nedavno najavile da će cijena plina za kućanstva od sljedećeg mjeseca porasti za 50 posto. No iako je ukidanje subvencija za energiju nužno za uravnoteženje proračuna i postavljanje gospodarstva na stabilne noge, ti bi rizici mogli značajno pogoditi i istočnu Ukrajinu, u kojoj živi znatna rusofona manjina. Neke bi od njih mogla primamiti mogućnost boljeg života u "Majci Rusiji", koja obiluje jeftinim resursima.

Istočnom Ukrajinom dominira staromodna energetski intenzivna industrija ugljena i čelika, no postoje ondje i centri tehnološke izvrsnosti, kao što su tvornice koje proizvode važne rezervne dijelove za ruske vojne helikoptere. Zakonodavcima predstoji izazov osiguranja novih radnih mjesta u tim konkurentnim tvrtkama kako bi se umanjio gubitak radnih mjesta zbog povećanja cijena plina i ukidanja subvencija za proizvodnju ugljena. Europska unija to bi trebala poduprijeti na dva načina: pružanjem posebne marketinške pomoći poduzećima koja su naglo izgubila udio na ruskim tržištima i otvaranjem vlastitih tržišta, i to ne samo ukidanjem carinskih nameta na uvoz ukrajinskih proizvoda već i odobrenjem privremeno oslobođenje od ispunjavanja svih složenih tehničkih standarda i regulativa EU-a.

Osvajanje "srca i umova naroda" ključ je pobjede u pobuni. U slučaju istočne Ukrajine, pridobivanje potpore mora sezati dalje od stvaranja produktivnih radnih mjesta kojima mogu popuniti lisnice. I u tom bi pogledu EU mogao pomoći. Za početak, mogao bi olakšati socijalne poteškoće koje će nastati kad cijena grijanja nadmaši cijeli dohodak kućanstva. Istodobno bi EU trebao pomoći u rješavanju uzroka iznimno visokih troškova grijanja: izrazitu energetsku neučinkovitost većine postojećih stambenih prostora. EU bi, stoga, brzo trebao provesti program ciljane socijalne potpore za "energetski osiromašene" uz financijsku potporu ulaganjima u energetsku učinkovitost. 

Prihod od plinovoda
Čak bi i mala poboljšanja u energetskoj učinkovitosti Ukrajine mogla više doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova nego znatni iznosi koji se trenutno ulažu u razvoj izvora obnovljive energije. Međutim, s obzirom na raširenu korupciju i neučinkovitost vlade, takav bi program trebala izravno provesti ukrajinsko-europska radna skupina. Obližnje države članice trebale bi biti spremne na brzu mobilizaciju potrebne tehničke stručnosti. I konačno, prihod od plinovoda treba vratiti u državnu blagajnu. I u tome EU može odigrati važnu ulogu tako što će prepoznati poseban interes Rusije u odgovarajućem održavanju plinovoda i odgovarajuće naknade za plin koji prenose.

Naravno, ne treba očekivati da će ukrajinska vlada vjerovati na riječ državi koja je upravo pripojila dio njezina teritorija. No u svrhu izgradnje povjerenja, Rusiju bi trebalo pozvati na trostrani sporazum u kojemu bi se operativna kontrola na plinovodima povjerila Europskoj banci za obnovu i razvoj, instituciji u kojoj sve strane imaju udjela. Banka bi štitila legitimne interese svih strana, osigurala pravilan rad i održavanje plinovoda te nadgledala raspodjelu tranzitnih naknada. Ukrajina i dalje može ponuditi privlačnu budućnost svim svojim građanima ako se neizbježne gospodarske reforme usklade s regionalnom kohezijom. EU može odigrati važnu ulogu u tome otvaranjem svojeg tržišta i omogućavanjem financiranja i tehničke pomoći u ključnim područjima.

© Project Syndicate, 2014.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju