U posljednje vrijeme u Hrvatskoj je direktna demokracija popularna.

Referendumske inicijative cvjetaju na svakom koraku, građanima se daje pravo da odlučuju, zazivaju se velike koalicije. To i ne čudi. Poznata je ljudska psihološka osobina da u teškim trenucima počinje težiti okupljanju, mobilizaciji. Stavimo glave na kup – reklo bi se u narodu, samo što sve glave nikad nisu na kupu. Ta utopija o zajedništvu i slozi nekome je možda simpatična, no u suštini ona je iznimno opasna pojava koja u konačnici vodi k neslućeno teškim i negativnim društvenim posljedicama. Hrvatska energetika i stanje u energetici iznimno je poučan dokaz toga. Naime, gotovo niti jedan energetski projekt ne može se realizirati u mandatu jedne vlade, što bi u teoriji trebala biti polazna točka za postizanje spomenutog konsenzus.

Pa, ipak, on se nikad dosad nije dogodio, a malo je vjerojatno da će se i dogoditi, barem ako je suditi po sve rediklanijim i isključivijim stavovima koji se javljaju oko svakog novog projekta koji se pojavi. Taj začarani krug neslaganja, netolerancije i svađe iz dana u dan raste, a tome poprilično pridonosi i veliki populistički potencijal tobožnjeg otpora realizaciji energetskih projekata, što se zorno moglo vidjeti i na primjeru projekta istraživanja ugljikovodika radi kojeg su se u negativnoj kampanji aktivirale i neke društvene i političke skupine koje se nikad ranije nisu bavile ekološkim pitanjima. A vjerojatno neće niti ikad poslije toga. U takvim okolnostima zazivati izravnu demokraciju, pravo građana da izravno odlučuju o energetskim pitanjima i projektima, koliko god popularno bilo, katastrofalna je greška. Nesumnjivo je da svaki građanin ove zemlje ima pravo na mišljenje.

Nesumnjivo je i da to svoje mišljenje ima pravo izraziti i zagovarati. No, krajnje je notorna pomisao da je svačije mišljenje o svemu jednako relevantno. Promocijom takve tobožnje demokracije ustvari se degradira struka, znanost, iskustvo i znanje – četiri faktora koje neke ljude čine sposobnijima da o nekoj stvari donose odluke od onih kod kojih su ti faktori oskudniji.  Onoga dana kad ustanovimo maksimu po kojoj će svaki građanin imati pravo odlučivati o tome hoće li se, primjerice, graditi neka vrsta elektrane, to će biti dan kad smo figurativno cijelu jednu struku i sve ljude koji se njome bave učinili bezvrijednima. U narodu se kaže da nesposobni rade sve, a sposobni samo ono što znaju.

Nekima je to možda teško za shvatiti, no razumni ljudi svjesni su svojih kompetencija, nekompetencija i odgovornosti za djelovanje pomoću njih. Svi oni koji to ne shvaćaju, nerazumni su. Jedan od osnovnih uzroka problema sa kreditima švicarskim kreditima bila je činjenica da je financijska pismenost građana bila niska, odnosno njihova razina informiranosti znatno niža od druge ugovorne strane – banaka. Idejama o raspisivanju referenduma vezanog za energetske projekte zapravo se potiče stvaranje istog takvog problema u energetici, a troškovi neinformiranih izbora mogli bi se skupo plaćati u budućnosti. Nemojmo opet ponoviti istu grešku. Energetika je ipak preozbiljna stvar da o njoj ne bi odlučivali oni koji su za to i obrazovani.