Čini se da nove geopolitičke i planetarne krize dominiraju naslovima vijesti, produbljujući osjećaj pesimizma o stanju čovječanstva. No, ako bacimo pogled na proteklo stoljeće, pojavljuje se sasvim drukčija slika – slika neviđenog ljudskog napretka.

Prije sto godina, život je bio krhak i nesiguran. Prosječna osoba mogla je očekivati da će živjeti između 30 i 40 godina, a jedno od troje djece umrlo je prije pete godine. Oko 60 posto svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu, dok je samo oko trećine znalo čitati ili pisati.

Energija i dekarbonizacija

Danas je globalno prosječni očekivani životni vijek 73 godine, manje od 10 posto svjetske populacije živi u ekstremnom siromaštvu, a gotovo 90 posto je pismeno. Životni standard se promijenio. Nakon stoljeća stagnacije, dohodak po stanovniku udvostručio se u 19. stoljeću i porastao šest puta između 1925. i danas. Ali što ako se napredak mjeri sposobnošću da se živi sigurno i s opcijama, a ne samo preživljavanjem? U tom slučaju, ima još puno posla, jer oko 4,7 milijardi ljudi još uvijek živi ispod onoga što nazivamo linijom osnaživanja. Ukratko, svijet je postigao nevjerojatan napredak, a treba nam ga još puno.

Imajući to na umu, naša nova knjiga, A Century of Plenty: A Story of Progress for Generations to Come (Stoljeće obilja: Priča o napretku za buduće generacije), predstavlja ambicioznu viziju: do 2100. godine najsiromašniji na svijetu mogu živjeti jednako dobro kao i ljudi u Švicarskoj danas. Sa svojim visokim prihodima, duljim životnim vijekom, kvalitetnim obrazovanjem i snažnim sustavom socijalne sigurnosti, Švicarska je možda najbolji primjer zemlje s “obiljem”.

Ideja da Švicarska bude temelj može zvučati radikalno. Nije. Globalni BDP po stanovniku morao bi rasti za 2,6 posto godišnje – samo nešto brže od prosječnog godišnjeg rasta od 2,3 posto u posljednjih četvrt stoljeća. U svijetu obilja kakav zamišljamo, svjetska populacija dosegla je 12 milijardi, dok se neke zemlje oporavljaju od iznimno niskog fertiliteta, a globalno gospodarstvo je 8,5 puta veće od današnjeg. Kako umjetna inteligencija i druge granične tehnologije napreduju, a sve se više ljudi obrazuje, ovaj ishod postaje itekako ostvariv. No, napredak iziskuje više od same inovacije. Velik dio očekivanog rasta dolazit će iz zemalja u razvoju, koje mogu značajno doprinijeti sustizanju naprednih gospodarstava ulaganjem u postojeću tehnologiju i infrastrukturu.

Osim strategija za povećanje produktivnosti, postizanje sljedećeg gospodarskog skoka nalaže uvođenje određenih “tehničkih detalja”, pri čemu je energija najvažnija. Za povećanje gospodarskih prilika potreban nam je dekarboniziran energetski sustav koji je znatno veći. Prema našim izračunima, globalna proizvodnja energije trebala bi biti 2-3 puta veća od sadašnje razine, dok bi proizvodnja čiste električne energije trebala biti oko 30 puta veća nego danas. To se može postići izgradnjom i primjenom postojećih tehnologija u velikom opsegu, uz kontinuirane inovacije.

Naravno, takav pristup bio bi izazov. Ali to nije neuobičajeno. Kina je u posljednjem desetljeću povećala ukupnu proizvodnju solarne energije, energije vjetra i nuklearne energije deset puta, znatno brže nego što je potrebno za svijet obilja. U Sjedinjenim Američkim Državama, škriljevac se jedva registrirao kao izvor energije prije dvadeset godina; sada doprinosi proizvodnji energije više nego uobičajeni nafta i plin zajedno. Ako se vratimo još dalje u prošlost, Francuska je 1970-ih izgradila nuklearni elektroenergetski sustav.

štedi vrijeme i novac

Rješenje koje mijenja pravila inventure – više nema kaosa ni stresa!

INSPIRACIJA IZ PRIRODE

Šibenik pokazuje da je formula za dobre ideje jednostavnija nego što mislimo

Još jedno važno gorivo, premda za ljude, je hrana. Pokazujemo da populacija od 12 milijardi može jesti prehranu bogatu proteinima bez korištenja više zemljišta, uz znatno skromniji porast poljoprivrednih prinosa nego što je to postignuto od 1960-ih. Stoljeće obilja nije ograničeno ni geologijom. Zemlja ima dovoljno prirodnih resursa da podrži ovo širenje. Primjerice, procjenjujemo da bi postizanje obilja u 2100. iziskivalo 134 milijarde tona čelika. Poznati izvori upotrebljivog željeza (glavna sirovina za proizvodnju čelika) danas iznose 230 milijardi tona, od čega se 88 milijardi, već dvije trećine potrebne količine, smatra ekonomski iskoristivim rezervama. A te rezerve rastu oko 1 posto godišnje tijekom 30 godina, što itekako nadoknađuje razliku.

Isto vrijedi i za druge glavne materijale: nijedan ne bi morao premašiti povijesne stope rasta da bi se ostvarila naša vizija. Naše su procjene konzervativne – vrlo je vjerojatno da će se tijekom tog razdoblja razviti novi materijali i tehnike. Neki tvrde da planet ne može podnijeti eksternalije koje takav rast stvara, osobito povećanje emisija stakleničkih plinova. Mi na to gledamo drukčije. Svijet obilja bolje je pozicioniran za rješavanje klimatskih promjena i drugih ekoloških problema poput onečišćenja zraka jer rast potiče ulaganja u prijelaz na čistu energiju (poput mreža, obnovljivih izvora i baterija), alate za prilagodbu (poput klimatizacije i sustava navodnjavanja) te istraživanje i razvoj.

Sve dok se plodovi rasta koriste za ubrzavanje procesa razdvajanja emisija stakleničkih plinova od rasta BDP-a, kao što većina zemalja već čini, globalno zatopljenje moglo bi se ograničiti na oko 2 Celzijeva stupnja, a istovremeno poboljšati životni standard za milijune ljudi. Ukratko, ne postoje nepremostive fizičke prepreke za univerzalni prosperitet. Međutim, ne tvrdimo da će naša vizija obilja biti lako ostvariva. Ograničenja možda nisu fizička, ali mogu biti društvena i politička: u srcima i umovima.

Rast je rješenje, a ne problem

Što je najvažnije, mnogi ljudi u razvijenim gospodarstvima, koja su po definiciji ubrala plodove rasta, više ne vjeruju u materijalni napredak. U nedavno provedenom istraživanju, samo je 9 posto ispitanika u Francuskoj reklo da će sljedeća generacija živjeti bolje, a nijedno napredno gospodarstvo, osim Singapura, nije zabilježilo više od 30 posto.

To ističe potrebu za novim narativom koji odbacuje razmišljanje s nultom sumom. Rast je rješenje, a ne problem. Tijekom proteklog stoljeća donio je veće prihode i dulji životni vijek, istovremeno osnažujući milijune ljudi. Gledajući unaprijed, ne smijemo dopustiti da dobit jedne osobe postane gubitak druge. Umjesto toga, moramo se usuditi zamisliti svijet u kojem svi napreduju. Takav je svijet nadohvat ruke, sve dok fokus ostane na gospodarskom napretku.

* Koautori članka su Nick Leung, viši partner u tvrtki McKinsey & Company i direktor istraživačkog ogranka McKinsey Global Institute te Chris Bradley, viši partner u tvrtki McKinsey & Company i direktor istraživačkog ogranka McKinsey Global Institute

© Project Syndicate, 2026.