Vratim se u ponedjeljak popodne sa sastanaka, kao i svaki dan pogledam, među ostalim, kako stoji Herbalife, i vidim da je skočio tri i nešto posto. Tako, gledam cijeli dan kako luduje, na Twitteru broj postova o kompaniji skočio za 760 posto, što će reći da se ekipa podijelila u dvije skupine: 'short squeeze' i 'piramida, ide to na nulu'. Iskreno rečeno, ne pripadam ni jednoj grupi, ali sam nakon premišljanja, nekakvog koreliranja grafova short squeeza na VW i Tesli s Herbalifeom, u utorak ipak nazvao brokera i dao nalog za prodaju – savjet ne tražim, niti bih ga dao – pola paketića po 285, a pola po 400 dolara. Snovi su besplatni, rekoh brokeru.
Tamo neki Ackman
Doista je jednostavno. Iz dubine duše, ne vidim nikakav razlog za pad sa 73 na 24 dolara, pa tako ni za rast s 24 na 50. Naravno da za to postoje objašnjenja, i to dobra objašnjenja, ali razloga ne vidim. Da, bio je tamo neki Ackman, i odradio je nekakvu prezentaciju cca tri sata i cca 300+ slajdova, onda su došli neki Loeb i Icahn (Loeb je u međuvremenu prodao), i da, sad je tu ta vjerojatnost za short squeeze. Pa naravno da se čovjek, koliki god fundamentalist bio, pita do kamo bi cijena mogla otići natjeraju li margin callovi ekipu na prodaju. Pod ekipu ne ubrajam Ackmana. On je, a predobro je odjeven i isfriziran da ne bi bio bar toliko pametan, em osigurao keš, em ugovorio neke uvjete vraćanja posuđenih dionica. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, mislim da on može čekati pet ili šest godina. Ne baš 'da ne trepne', dobra je oklada da se malčice znoji i boji se da cijena ne ode na 70, ili 100, ali recimo da ulazi u definiciju ljudi koji mogu čekati. Pod ekipu ubrajam male igrače koji su, kako je Bloomberg lijepo citirao neku facu, šortali nemajući blagog pojma zašto šortaju; CNBC sam cijeli dan čekao da se oglasi po pitanju ludog rasta, ali nisam našao ni tekst ni video. E, sad, pitanje je što krupni kapital misli o short squeezu, na kojoj cijeni bi se rado istovario pa kasnije kupovao jeftino (ili više nikad ne pogledao papir), i pitanje je na koliko dolara, za sat ili dva, cijenu mogu napucati, ne ljudi, nego margin callovi neovisno o ljudima. I tako, OK, kupio sam po malo više od 28 dolara, nakupio nešto dividendi, i sad je pitanje po kojoj cijeni bih prodao, ali da se stvarno ne pokajem zbog malodušnosti. Po 120? A čemu cijela ta strka da bih poslije gledao hoću li platiti P/E 15, cca 60 dolara? Po 285? Pa, da, to nije bitno manje od cijene koju bi tržište platilo da 68,000.000 ljudi pije shake svaki dan, s tim da to ne očekujem za manje od deset godina.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.mali investitor je u stvari mali špekulant.
zanimljivo je povremeno pročitati kolumnu da vidiš što se ljudima po glavama mota, a to je u stvari i smisao ove kolumne, zar ne?
Uključite se u raspravu