Bijeli štrajk zaštitara u kojem navodno sudjeluje 2000 od ukupno 20 tisuća zaštitara za sada nije naudio stupnju javne, privatne, sigurnosti u Hrvatskoj. Naime, organizatori štrajka Republički sindikat radnika Hrvatske (RSRH) navodi da su zaštitari-štrajkači dobili upute da tijekom štrajka ne primjenjuju silu ili oružje nađu li se u opasnoj situaciji.

Premda financijske institucije tvrde da sa sigurnošću tijekom štrajka nemaju problema, pitanje je što bi se dogodilo da se pljačka uistinu i dogodi. Zlatko “Sokol” Marić kazao je da štrajk nema nikakav utjecaj na obavljanje njihovih dužnosti, posebno kad su u pitanju novčarsko-financijske institucije. Da se pljačka kojim slučajem i dogodi, kaže Marić, njegovi ljudi ne reagiraju on bi osobno preuzeo svu odgovornost. No, nije nezamisliva situacija, događalo se, u kojoj bi zaštitari u datom trenutku stavili bedž, koji označava da je u štrajku, te bez borbe i dovođenja u opasnost sebe ili drugih, pomogli razbojnicima da iznesu novac iz blindiranog furgona. Naravno da je ovakva situacija hipotetska i vjerojatno se neće dogoditi, no zanimljiva je po pitanju prava na štrajk. U štrajkaškoj povijesti suvremene Hrvatske pamtimo slučajeve kada je Vlada Republike Hrvatske uvodila radnu obvezu za pojedine kategorije radnika u štrajku, izvan ratnih mjera. Prvi puta su štrajkali željezničari, no napravili su kobnu grešku – odlučili su ne propustiti nijedan vlak, čak ni za eventualne potrebe Hrvatske vojske. Vlada je iskoristila taj propust i uvela željezničarima radnu obvezu jer ograničavanjem manevarskih sposobnosti Hrvatske vojske umanjuju obrambenu sposobnost zemlje, što je de facto i de iure razlog za radnu obvezu u svakoj pravnoj državi. Idući štrajkovi u HŽ-u su bili uvijek uz ogradu da će se propuštati kompozicije za potrebe HV-a, a i međunarodni vlakovi. Drugi slučaj je bio početkom 2003. godine kada je došlo do velikog štrajka liječnika. Nakon mjesec dana štrajka i neuspješnih dogovora Vlada tadašnjeg premijera Račana je procijenila da je dosta i da su liječnici prevršili mjeru te da su u pitanje došli životi i zdravlje Hrvata. Iako ovaj štrajk zaštitara ne spada u kategoriji navedenih, barem za šire pučanstvo, postavlja se pitanje da li je i zaštitarstvo djelatnost od posebne važnosti za RH, ipak su zaštitari naoružani, te da li je i njima moguće, ili barem razumno, uvesti radnu obvezu.