Crno na bijelo naposlijetku su objavljeni rezultati poslovanja banaka u prošloj godini. Premda se iz perspektive klijenata zbog mijenjanja kamata i jednostranih poteza banke često poistovjećuju s gulikožama, nad njihovim rezultatima za 2011. trebali bismo se zamisliti.

Iz perspektive samog biznisa, banke se najviše bore s kvarenjem portfelja. Dok god je ekonomija u silaznoj putanji, klijenti sve teže otplaćuju obveze i koliko god se banke trudile, ne mogu se osloboditi utega realne ekonomije. To je razlog za zabrinutost i u 2012., posebno obistine li se najave o daljnjem padu BDP-a. Srećom, banke su dobro kapitalizirane, pa rastuće troškove rezervacija i topljenje dobiti uspješno može apsorbirati postojeći kapital. Čak osam banaka ili četvrtina ukupna broja, doduše aktivom malih, godinu je završilo u minusu. Kumulativno, riječ je o oko 108 milijuna kuna, što realno nije velika brojka u usporedbi s poslovanjem velikih igrača. Nije, međutim, problem samo u malim gubitašima, tu su i četiri banke koje su na rubu, ako se rubom može smatrati minimalno pozitivan rezultat. Zašto? Jedna stroža revizija, pojačavanje rezervacija, i eto gubitak. Slučaj Credo banke pokazao je da ni vlasnici banaka ni HNB ne smiju podcijeniti problem malih gubitaša. Naivno bi bilo rezonirati da problem nije velik ako banka ima malu aktivu te da je njezin gubitak problem vlasnika, a ne regulatora. U propasti Credo banke bez novca je ostalo više od deset tisuća klijenata u splitskoj okolici, građana i tvrtki, uključujući i jedno brodogradilište. Iako je poslovala mimo zakonskih okvira, ipak je najviše stradalo povjerenje na kojem počiva bankarski sustav. Ono nema cijene, niti rezonira racionalno. Nakon Creda masovno se štednja odlila iz malih banaka, a panika je po džepu lupila i najveće banke. Pitanje je koliko bi koštala propast još jedne male banke i može li Hrvatska to sebi priuštiti. Panika i odljev štednje u protekla dva mjeseca pokazali su da je upitno pravilo “too big to fail”. Kada je banka točno dovoljno velika da je vrijedi spasiti? Bi li se itko nakon Creda više usudio riskirati da će velike banke zaista izaći neokrznute propadne li još koja mala? Stoga bi rezultati za 2011. i prognoze za 2012. godinu trebali biti posljednji poziv da se shvati da bankarski sustav nisu samo velike banke.